Priština je diverziju na kanalu Ibar-Lepenac iskoristila za pojačavanje strahovlade na sjeveru Kosova i Metohije, poručuje u intervjuu za Kurir direktor Kancelarije za Kosovo i Metohiju Petar Petković ukazujući da je postavljanje do zuba naoružanih ljudi, s dugim cijevima, na dječja igrališta krajnji nivo demonstriranja sile. Sigurno nisu tamo, dodaje, da bi spriječili napad na ljuljaške i klackalice, već da bi roditeljima, kojima su već oduzeli gotovo sva politička i ljudska prava, poručili da više ni njihova djeca nisu slobodna.
Kako ocjenjuje Petković, riječ je o smišljenoj taktici stvaranja kolektivne psihoze i osjećaja neslobode.
„I pritom ovdje nije riječ samo o specijalnom psihološkom ratu, već i o realnoj prijetnji. Sjetite se slučaja Azema Kurtaja, pripadnika tzv. KBS, koji je bez ikakvog povoda i pardona pucao u srpsku djecu. Srpski narod na Kosovu i Metohiji je čvrst i hrabar, ali nisu ni ti ljudi od kamena. Ne možete ih beskonačno tlačiti a da to ne ostavi ozbiljne posljedice. Ljudi nam se iseljavaju sa KiM jer mnogi ne mogu da izdrže tu atmosferu straha i vanrednog stanja koju Kurti smišljeno proizvodi na sjeveru pokrajine“.
Jasno je da taj incident može da odgovara samo Prištini, no Kurtiju nije mnogo trebalo da za njega optuži Srbe, odnosno zvanični Beograd. Dokle se došlo sa istragom utvrđivanja odgovornih?
– Da se razumijemo, ne optužujemo unaprijed nikoga za nedavnu diverziju u Zubinom Potoku, ali evidentno je da Kurti čini sve da politički profitira u ovoj situaciji. Dakle, da se nije dogodila ova sabotaža, on bi svejedno morao da izmisli neku krizu kako bi pojačao svoju poziciju pred izbore i ojačao podršku politici agresivnog rješavanja srpskog pitanja na KiM. Sve što bih preko ovoga rekao bilo bi direktno upiranje prstom u Prištinu, a mi to ne želimo da radimo. Mi u skladu sa svojim mogućnostima, budući da naši pravosudni organi nisu prisutni na terenu, sprovodimo sopstvenu istragu, a otvoreni smo za svaku vrstu saradnje jer ne želimo da dopustimo Kurtiju da se izvuče sa olako izgovorenim optužbama na račun Srbije. Moram da primijetim da je u najmanju ruku čudno da je svega devet minuta od urušavanja kanala Kurti zatražio od Kfora da omogući hitan ulazak tzv. KBS na sjever KiM, što im je od strane komandanta Kfora odbijeno zato što tzv. KBS po sporazumu iz 2013. ne može da kroči na sjever KiM. Ovaj Kurtijev podli plan razobličio je i predsjednik Aleksandar Vučić, koji je javno predočio pet mogućih razloga za napad na kanal Ibar-Lepenac, a koji se jedan po jedan obistinjuju.
Da li je dosad utvrđena povezanost uhapšenih sa incidentom?
– Videli ste da prethodnih dana masovno i nasumično hapse ljude po sjeveru KiM, od desetoro privedenih dvoje je zadržano. Situacija je toliko haotična da je jasno da Prištini teško ide u prikupljanju dokaza, jer sve što smo do sada vidjeli bilo je politička propaganda. Mnogo politike, a nigdje dokaza. Od tolike halabuke, samo nekoliko sati nakon napada na kanal i lažnih optužbi na račun Srbije, Kurti je na kraju morao da prizna da ne treba žuriti sa istragom, posebno jer je „bio vikend“. Ako im je najviši domet istrage pravljenje izložbi svečanih uniformi koje su prikupili ko zna gdje, onda je jasno da tu prave istrage i nema, već da kreiraju jednu lošu i providnu predstavu za međunarodnu javnost. Na terenu postoji snažno međunarodno prisustvo, razni vojni i civilni istražni organi, i mi tražimo da se istraga vodi pod budnim međunarodnim nadzorom. Spremni smo i da na svaki način pomognemo da se dođe do naručilaca i počinilaca diverzije, jer ono što se dogodilo s nama nema nikakve veze i svakome racionalnom to je jasno.
Kako komentarišete neuspješan Kurtijev sastanak s predstavnicima Kvinte u Prištini, nakon kojeg se oglasio američki ambasador i rekao da „zasad ne mogu reći ko je odgovoran“?
– Teško je procijeniti šta je tom čoveku u glavi. Reakcija predstavnika Kvinte je bila jedina moguća, jer niko ozbiljan ne može da kaže ko je odgovoran a da istraga faktički nije ni počela. Ovih dana sam imao niz razgovora sa stranim diplomatama i jasno je da nikome ne pada na pamet da nasjeda na Kurtijeve marifetluke. Istraga će, ako bude volje za to na KiM, pokazati ko je odgovoran. Toga se, čini mi se, Kurti najviše i plaši.
Sve su bliži izbori na Kosovu. Srpska lista je donijela odluku o učešću…
– Principijelan stav Beograda je da najbolju procjenu takvih pitanja imaju sami Srbi na KiM i njihovi jedini legitimni politički predstavnici, odnosno Srpska lista. Dakle, donijetu odluku Srpske liste da izađe na izbore Beograd snažno podržava, jer smatramo da je dobra i u interesu srpskog naroda. Očigledno je da je Kurtijev nedvosmisleni interes bio da se Srpska lista na svaki način spriječi da izađe na predstojeće izbore, da bi na njihova mjesta postavio sebi podobne poslušnike iz srpskih redova, bez kojih, po svemu sudeći, teško može da ima parlamentarnu većinu.
Čvrsto vjerujem da će na sav Kurtijev teror odgovor Srpske liste biti ubjedljiva pobejda i osvajanje svih deset zagarantovanih poslaničkih mjesta! Otud u posljednje vrijeme i toliki pritisci na Srpsku listu i proganjanje njenih zvaničnika. Očigledno je Kurtijev plan bio da lažnim optužbama i napadima pokuša da odstrani Srpsku listu iz izbornog procesa. To potvrđuje i nedavno sprečavanje poslanika Srpske liste da prisustvuju sjednici parlamenta u Prištini, sa obrazloženjem Kurtijevih poslanika da se oni bore protiv Kosova i da se nisu ogradili od nekakvog „terorizma“. Ovo je jako opasna tvrdnja, koja pokazuje da je zapravo prava namjera da se diskredituje Srpska lista pred izbore 9. februara, o čemu je podrobno govorio i predsjednik Vučić. Zamislite samo kada bi u Beogradu kriterijum za ulazak u parlament bio to ko priznaje samoproglašenu državu Kosovo… Ako bismo tako gledali, više od pola opozicije ne bi moglo da pređe prag Narodne skupštine. Nama ne pada na pamet da se tako odnosimo prema poslanicima, kao Kurti i Konjufca prema Srpskoj listi.
Imajući sve u vidu, može li se uopšte govoriti o eventualnom nastavku dijaloga Beograda i Prištine?
– Dijalog je jedino mjesto za rješavanje kosovskometohijskog problema i zato na njemu Beograd uporno insistira. Ukoliko bismo mi kojim slučajem rekli da više nema smisla učestvovati u iscrpljujućem fingiranju dijaloga koji već duže vrijeme kao pozorišnu predstavu u Briselu priređuju predstavnici Prištine, to bi bilo iskorišćeno za političke napade na Beograd sa više strana, a Kurti bi imao argument da svoju politiku jednostranih mera legitimizuje pred međunarodnom javnošću. Činjenica je da pregovarači Prištine ne dolaze u Brisel da bi se bilo šta dogovorili, ali dok god postoji format za razgovor, postoji i šansa da u jednom trenutku dođe do suštinskog oživljavanja dijaloga. Situacija kakvu imamo na KiM ne može se riješiti drugačije nego dijalogom, odnosno ne može biti trajnog i održivog rješenja bez saglasnosti svih zainteresovanih strana. Mi ćemo, kao i do sada, nastaviti da dosljedno pozivamo na povratak suštinskom dijalogu. Bezbroj puta ste mogli da čujete misao da je bolje stotinu dana pregovarati nego ratovati jedan dan, i to je sušta istina.
O promjenama u SAD: Mnogi od Trampa očekuju čudotvorne stvari
Brojne su analize toga kakav će biti odnos administracije Donalda Trampa prema rješenju kosovskog problema. Šta vi očekujete od Vašingtona?
– U svijetu koji sve više srlja u krize i nestabilnosti, potrebni su snažni politički lideri koji se zalažu za mir i stabilnost. U tom smislu, mnogi od novoizabranog predsjednika SAD očekuju čudotvorne stvari. Vrijeme će pokazati da li su ta očekivanja opravdana, i da li je čovečanstvo ušlo u fazu u kojoj je deeskalacija nemoguća. I Srbija će sigurno osjetiti posljedice i jednog i drugog scenarija. Mi, naravno, osim tih briga opšteg karaktera, imamo i svoj dugogodišnji problem na KiM. Tramp je u svom prvom predsjedničkom mandatu pokazao da je spreman da se bavi i rješavanjem kriza na Balkanu, i u tom smislu on može biti jedna od ključnih političkih figura. Iskustvo je pokazalo da je najgora varijanta status kvo, odnosno zapostavljanje problema i ignorisanje činjenice da nas nerešavanje izazova može odvesti samo u pravcu eskalacije. U svakom slučaju, ostaje da se vidi na koji način će se predsjednik Tramp i njegova administracija odnositi prema brojnim problemima s kojima se svijet suočava, a KiM je svakako jedan od njih, iako nemamo dileme da se zacrtani kurs spoljne politike velikih sila gotovo nikad ne mijenja. Kako god da bilo, na sopstvenu snagu i mudrost srpskog rukovodstva jedino i zasigurno možemo da računamo.
(Kurir)
