„Hristos Vaskrse radosti moja“ – Sveti Serafim Sarovski

Piše Aleksandar Vujović

Prepodobni Serafim rođen je 1753. godine u gradu Kursku, u blagočestivoj imućnoj porodici. Kada je napunio sedamnaest godina poslali su ga da se posveti monaškom životu. Ne nalazeći zadovoljstvo u tišini sarovske obitelji,ugledajući se na neke manastirske starce,sa blagoslovom starca Dositeja,kog je tamo upoznao, u slobodnim časovima povlačio se u gustu šumu radi molitvenog usamljeničkog tihovanja. 1786. godine udostojio se podstriga u monaški obraz, pri čemu dobija ime Serafim.

Uz velike tijelesne napore danonoćno je pojao tropare i crkvene pjesme i predavao se uzvišenim radovima uma i srca. Puno je čitao, naročito Sveto Pismo i izdržavao velika đavolja iskušenja i zamke. Uzeo je na sebe veliki podvig, hiljadu dana i noći, klečeći na granitnom kamenu, proiznosio je iz dubine duše crkvenu molitvu „Bože, milostiv budi prema meni grešnome!“.

Suština učenja prepodobnog Serafima je sticanje Duha Svetog kao osnovnog cilja hrišćanskog života. Bio je učitelj duhovne radosti i iscijelitelj tuge i mrzovolje. Govorio je: „Stekni duh mira, i tada će se hiljade oko tebe spasiti.“.

Kao veliki podvižnik udostojio se dvanaest javljanja Presvete Bogorodice i viđenja Isusa Hrista u liku Sina Čovječijeg. Nazivao je sebe „Ubogi Serafim“ i pozdravljao sa „Hristos Vaskrse radosti moja“. Proveo je svoj monaški život iza zidina čuvenog manastira u Sarovu, na tridesetak kilometara od Divjajeva.

Sveti Serafim Sarovski predvidio je revoluciju, ubistvo cara, ali i veliku duhovnu i materijalnu obnovu ruske države. On je govorio o svom budućem proslavljanju i o tome da će car koji dođe da njega proslavi biti proslavljen od Gospoda trnovim vijencem stradanja. 17. Jula 1903. godine dolazi carska porodica Romanov u Divjajevo na veliko toržestvo povodom proslavljanja blaženog Serafima Sarovskog.

Car Nikolaj je nosio kovčeg sa moštima. Zabilježeno je da je car, tom istom prilikom, dobio pismo koje mu je starac ostavio prije svoje smrti. Da li je u pismu bilo najavljeno i stradanje cijele carske porodice ili samo stradanje Rusije, ne zna se pouzdano, ali je car Nikolaj znao da se sve što je starac do tada prorekao ispunilo i da ne bi ostavio to pismo da nije bio siguran u ono što je u njemu napisano.

O velikoj duhovnoj i materijalnoj obnovi Crkve u Rusiji poslije velikog stradanja u periodu komunizma ne zna se dovoljno van granica Rusije. Od hiljadu manastira, koliko je postojalo prije revolucije, pakao komunizma preživjelo je tek oko dvadeset. Mošti Svetih su izlagane poruzi, ikone spaljivane, a monasi i svještenici ubijani i proganjani. U pogromima je ubijeno na desetine miliona pravoslavnih hrišćana.

Ono što zadivljuje je razmjera i brzina kojom se odvija duhovna obnova u Rusiji, u kojoj je danas nevjerovatno jako monaštvo i gdje se teži strogom duhovnom životu. Tu nema neke velike razlike između monaštva koje živi u potpunom duhovnom pokajanju i porodica koje žive blagočestivo u poslušanju starcima i duhovnicima. „Molite se neprestano.“ Ta Hristova i apostolska poruka u ruskom monaštvu primjenjuje se doslovno.

Sveti Serafim, koji se još za ovozemaljskog života udostojio viđenja lica Gospodnjeg i Bogorodice, ostavio je u tekstu divjajevske tajne proročanstvo koje se odnosi na cio svijet, sve do Drugog Strašnog dolaska Hristovog. Interesantno je da starac koji je živio veći dio života u sarovskoj pustinji početkom 19. vijeka govori da će „sin pogibli i bezakonja“ biti rođen tada nepoznatim viještačkim načinom.

Antihrist će zavladati cijelim svijetom, jedino će zazirati od Rusije, jer će Rusija biti najmoćnije obnovljeno carstvo u to vrijeme, a pridružiće joj se još i neke azijske zemlje i dio južnoslovenskih naroda. Starac ne govori da li je to Srbija ili Bugarska, ali pošto se spominje mnogostradalni pravoslavni narod možemo pretpostaviti da smo to mi.

U vrijeme kada je nastalo proročanstvo Turska je još na Balkanu, a starac govori da će se turska imperija vremenom smanjivati i da će pred kraj vremena, pred Drugi Strašni dolazak Hristov, Rusija ovladati Konstantinopoljom i da će se u Svetoj Sofiji ponovo služiti sveta pravoslavna liturgija i sijati krst na kupoli. Poslije toga starac je govorio o jasnim znacima koji prethode kraju vremena. On kaže da će u divjajevskom ženskom manastiru biti otkriveno četvoro neteljnih moštiju svetih prepodobnih žena divjajevskih.

Do sad je otkriveno troje. Prve, prvonačelnice divjajevske ženske obitelji inokinje Aleksandre. Druge, igumanije Marte koja je došla u manastir sa trinaest godina i treće, Elene Manturove, čuvene ljepotice koja je po božijem dopuštenju vidjela zlog duha i otišla u manastir. Ona je i umrla na poslušanju, jer je starac Serafim blagoslovio da umre umjesto brata koji je gradio manastir. On je označio i mjesto gdje će sam počivati, u Sveto-Trojickom hramu u Divjajevu. Rekao je: „Ja ću usniti u Sarovu, a probudiću se u Divjajevu.“

U Sarovskoj pustinji, na mjestu gdje se podvizivao starac Serafim, svi hramovi su srušeni i prekriveni debeli slojem asfalta i tu je postavljen spomenik sovjetskom piscu Maksimu Gorkom. U Sarovu je ostao samo jedan hram, najmlađi, podignut i osvještan povodom proslavljenja Svetog Serafima, ali je poslije pretvoren u pozorište. 9.11.2002. godine održana je poslednja predstava i konačno je vraćen Moskovskoj patrijaršiji. Na proslavi stogodišnjice proslavljenja Svetog Serafima hram je ponovo osvještan i taj čin je izvršio naš Patrijarh Pavle, koji je poslije sa Patrijarhom Aleksejem služio centralnu liturgiju nad moštima.

Proročanstvo koje je ostavio Sveti Serafim mnogi ljudi nazivaju legendom, ali sam starac je govorio da je sve kazano tačno, jer ne govori to on nego Duh Sveti kroz njega. Po kazivanju mnogih ruskih staraca duh Antihrista je već u svijetu i on često dolazi pod maskom dobročinstva i najboljih namjera, a zapravo donosi nemir, stradanje i patnju.
Sveti Serafim uči nas o snazi molitve. On kaže da svako dobro dijelo koje se čini iz ljubavi i prema Hristu donosi blagodat Duha Svetog.

„Sila molitve je beskrajna i više od svega drugog, ona nam donosi blagodat Duha Božijeg. Molitva nas osposobljava da možemo da govorimo sa milostivim i životodavnim Gospodom. Ali mi treba da se molimo do onog momenta kad Gospod kroz svoju blagodat u nas siđe. „Dođi i useli se u nas i očisti nas od svake nečistote i spasi, Blagi, duše naše.““
Od mnogo blagodatnih darova i duhovne radosti koju nam daruje Sveti Serafim važno je istaći i jednostavnu, ali spasonosnu poruku koja može da zamjeni sva ovozemaljska umovanja i filosofska mudrovanja, a to je da se treba držati zakona Božijeg do najmanje zapovijesti, živjeti u molitvi, postu i pokajanju, truditi se da učinimo što više dobrog i tako ćemo zadobiti milost Gospoda i vječno spasenje.