CIA od Srbije tražila da ubijemo Karadžića i Mladića: DB spremao likvidaciju Zorana Đinđića!

Američka CIA tražila je devedesetih od Srbije da likvidira tadašnjeg predsjednika Republike Srpske (RS) Radovana Karadžića i komandanta Vojske RS Ratka Mladića, otkriva nekadašnji načelnik (1993-1998. godine) beogradskog centra Državne bezbednosti (DB) Zoran Mijatović.

Kako to radi Pentagon

Mijatović, koji je bio i pomoćnik načelnika DB Jovice Stanišića, otkriva da je takav zahtjev stavljen pred šefa srpske tajne policije 1996. godine, kada je posjetio sedište CIA. Stanišić je pak takav predlog odbio.

– Amerikanci su, kaže Stanišić, insistirali da bi bilo jako dobro da naša služba rješava pitanje Karadžića i Mladića i da ih, kako su rekli, neutrališemo i izolujemo od bilo kakvog djelovanja u Republici Srpskoj. „To znači da treba da ih fizički likvidiramo“, rekao mi je Jovica sa puno gorčine i grča na licu.

„Gospodine Dojč, rekao sam mu, mi našu saradnju s vama vidimo malo drugačije. Karadžić i Mladić su unutrašnje pitanje RS i ne vidim našu službu ni kao arbitra, a ni kao izvršioca tuđih naloga, pogotovu kad je riječ o sudbini ove dvojice“ – naveo je Mijatović u svojoj knjizi „Strane službe, kovači haške pravde“.

Dva mjeseca ranije, dodaje on, isti predlog je stigao iz Pentagona. O tome je u svom izveštaju Mijatovića izvestio agent DB koji je bio blizak s nekim američkim generalima iz Pentagona.

– U tom izveštaju generali iz Pentagona savjetuju nam otvoreno da izvršimo fizičke likvidacije Karadžića i Mladića, jer su prevršili svaku mjeru, da su krvavih ruku do lakata i da bi njihova likvidacija bila bila dobra i za svijet, ali i za Republiku Srpsku. Objasnili su da se i oni tako lišavaju nekih svojih visokih oficira kada bi procurila neka vijest o njihovim zločinima u Vijetnamu ili sa nekih drugih ratišta. Probleme su rešavali snajperima, izrežiranim saobraćajkama i drugim sredstvima – otkrio je Mijatović i dodao da će Mladić i Karadžić biti kasnije izvor mnogih nevolja i Srbije i službe.

Takođe, Mijatović je otkrio i da su Amerikanci prethodno činili sve kako bi se približili Karadžiću i uvjerili ga da je on njihov izbor, a ne predsjednik Jugoslavije Slobodan Milošević. Za taj posao približavanja Karadžiću 1994. koristili su trojicu svojih agenata, među kojima je bio i izvjesni doktor plastične hirurgije Borko Đorđević. Kako navodi Mijatović, jedan od argumenata Amerikanaca bio je da je Milošević komunista i da se s njim pregovara i razgovara samo zato što se mora, dok Karadžića hvale kao intelektualca, poetu i čovjeka koji ima kredibilitet nespornog Srbina. Tu priču je, kaže, lider bosanskih Srba zagrizao, a onda se u sve uključuje, ni manje ni više, nego bivši američki predsjednik Džimi Karter, koji krajem 1994. dolazi na Pale. Karadžiću pritom obećava Nobelovu nagradu za mir ako odustane od osvajanja Bihaća!

Umjesto nagrade – optužnica

– Karter treba da ostvari lični kontakt s Karadžićem kako bi ga ubijedio da se dovoljno pokazao kao vojskovođa i da sada mora dokazati da je sposoban da bude i mirotvorac. Po njemu, Radovan ne treba da bude zapamćen samo po maču, već kao čovjek koji rat zna da zamijeni mirom. Zbog toga on smatra da Radovan ne treba da uđe u Bihać sa svojim jedinicama i, ako stane pred kapijama grada, čekaće ga Nobelova nagrada za mir. To je poruka kojom Amerikanci žele da zaustave srpske snage, to je poruka koju intenzivno guraju preko svoje agenture – navodi Mijatović sećajući se tog vremena.

Karadžić, kao što je poznato, nije dobio Nobelovu nagradu za mir, koju mu je Karter obećao da će mu obezbediti preko svoje fondacije ako Bihać ostavi muslimanima, već mu je posle nekoliko meseci stigla haška optužnica za zločine u Srebrenici.

Mijatović kaže da je sve što je napisao u knjizi 2015. autentično i da stoji iza svega navedenog.