Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović u razgovoru za Pobjedu nastavio je da vrijeđa mitropolita Amfilohija i SPC. On ocjenjuje da je predizborni ambijent danas bitno drugačiji, značajno nepovoljniji u odnosu na 2016. godinu, jer SPC tada nije prešla političku crtu, niti je zvanična Srbija tada bila otvoreno umiješana u unutrašnje stvari Crne Gore.
“Rijetka su društva danas u svijetu gdje vjerske organizacije i njihovi lideri imaju tako vidljivu političku ulogu. Možda bi se to na neki način moglo porediti sa Iranom. Predizborni ambijent je danas bitno drugačiji, to jest značajno nepovoljniji u odnosu na 2016. Crkva nije tada bila prešla političku crtu, bez obzira na to što se znalo ko su njeni favoriti, i u čijem interesu radi. Nije ni zvanična Srbija tada bila tako otvoreno umiješana u unutrašnje stvari Crne Gore. Moskva je sada tiša, ali vjerovatno nema ni potrebe da bude glasnija kod tolike galame njenih srpskih eksponenata, i u Srbiji i ovdj”, kazao je Đukanović.
Crnogorski predsjednik i lider Demokratske partije socijalista smatra da taj “politički naum” ne može proći kod građana Crne Gore.
“Svakako, neće biti lako. Ali, kad nam je bilo lako?”, poručio je Đukanović i dodaje:
“Ne zovu slučajno Amfilohija rent-a-mitropolit. Da li je sada moćniji oponent, pitanje je iz kog ugla se gleda. Amfilohije pod maskom brige za „vjerni narod“ pokušava da kamuflira političku pozadinu takvog svog angažmana, igrajući na kartu vjerskih osjećanja, nastojeći da pripadnike pravoslavne vjere obilježi političkim krstom.
Ako se pažljivije analizira, SPC sa svojim eparhijama se decenijama unazad pozicionira protiv Crne Gore. Bila je protiv svega što je značajno važno za ostvarivanje naših nacionalnih interesa, za šta smo imali većinsku podršku na svim dosadašnjim izborima i na referendumu. Izgleda se jedino SPC, i jedino u Crnoj Gori, ne pridržava drevne maksime da je „glas naroda – glas Boga“… Niti poštuje normu kanonskog prava „koji se suproti vlasti, suproti se naredbi božijoj“. Zakon je usvojen zimus, a SPC je ustvari oduvijek podržavala anticrnogorske snage, kao i one nju. Da Crkva ne haje za zakon potvrđuje i činjenica da je Sinod SPC bio podnio inicijativu Ustavnom sudu Crne Gore za ocjenu njegove ustavnosti, pa je ubrzo povukao. To samo svjedoči da u vrhu SPC nema uvjerenosti u pravnu osnovanost onoga što bi protestima koje nazivaju litijama htjeli „da odbrane“.
Za njih je nosilac Hitlerovog gvozdenog krsta Pavle Đurišić heroj i patriota, a ubice nedužnih ljudi, kao dvojica koje pominjete, mučenici i sveci. U tome prednjači Demokratski front i Srpska pravoslavna crkva. Kanonizacija Vukojičića i Šiljka jedna je od najsramnijih mrlja na obrazu Srpske pravoslavne crkve. Zamislite Svetog Petra Cetinjskog i Svetog Vasilija Ostroškog u tom društvu. Ogromna većina u Crnoj Gori prepoznala je monstruozni karakter pokušaja da se ti zločinci predstave kao sveci, i učvrstila shvatanje da se naša obnovljena država jedino može utemeljiti na antifašističkoj, Trinaestojulskoj Crnoj Gori”, kazao je Đukanović.
