Objašnjenje o opozivu ambasadora predsjednik države mogao je dobiti od nadležnog skupštinskog Odbora, ali poslanici DPS-a, očigledno po dogovoru sa njim, nijesu došli na kontrolno saslušanje tim povodom, smatra lider Demosa i nekadašnji diplomata Miodrag Lekić.
Đukanović je juče odbio da potpiše ukaz o opozivu sedam ambasadora, objašnjavajući da iz Vlade nije dobio valjana obrazloženja. Vlada je opozvala ambasadora Crne Gore u Kini Darka Pajovića, ambasadora u Srbiji Tarzana Miloševića, ambasadorku u Ujedinjenim Arapskim Emiratima Dušanku Jeknić, ambasadora pri Svetoj stolici Miodraga Vlahovića, ambasadorku u Italiji Sanju Vlahović, ambasadora u Bosni i Hercegovini Obrada Miša Stanišića, te ambasadorku u Njemačkoj Veru Kuliš.
Lekić je za “Vijesti” rekao da je Đukanović, da mu je bilo stalo do dopunskih objašnjenja, to mogao dobiti od skupštinskog Odbora za međunarodne odnose, javno i preko poslanika iz svoje partije koji su i formalno zatražili saslušanje i objašnjenja ministra vanjskih poslova Đorđa Radulovića.
“Međutim, članovi odbora Đukanovićeve stranke, očigledno po dogovoru sa svojim šefom, nisu došli na sjednicu Odbora kojim predsjedavam i gdje odobravam da se javno održi pokrenuto saslušanje ministra”, rekao je Lekić.
Sjednica Odbora održana je 30. decembra, ali kontrolno saslušanje nije jer nijesu došli podnosioci zahtjeva, poslanici DPS-a i BS.
Lekić smatra da Đukanovićevo odbijanje da potpiše opoziv ambasadora ima više značenja.
“Prvo, predstavlja novi prilog o iskustvu kohabitacije na crnogorski način. Drugo, ova odluka izražava političke namjere i dolazi poslije odbijanja predsjednika države da potpiše zakone koje je Skupština na legitiman način usvojila”, kazao je Lekić.
Đukanović je 2. januara novoj vlasti vratio set predloženih zakona, među kojima i izmjene Zakona o slobodi vjeroispovijesti, zbog kojeg su tokom prošle godine organizovane protestne litije i koji je doprinio smjeni vlasti na izborima u avgustu.
Lekić objašnjava da pada u oči da Đukanović u oba slučaja pokušava da djeluje u stilu suptilnog legaliste vrlo osjetljivog na materiju pravnih normi.
“Ovu naglu pravnu transformaciju šefa države, nažalost ima i elemente farsičnog, treba sagledavati i u kontekstu njegovog istrajavanja da ne udostoji crnogorsku javnost objašnjenja npr. zašto ne plaća porez na poslovanje svoje firme kako je mnogo puta to javno objavljeno i nedematovano. Ili da li isteklo vrijeme državne tajne Đukanovićevog putovanja Vladinim avionom u Pariz uoči novogodišnjih praznika. I da li je prekršen član 14 Ustava njegovim iznenadnim bavljenjem crkvenim pitanjima u sekularnoj državi”, naveo je Lekić.
On tvrdi da, “partijski predsjednik” pravne nedorečnosti oko materije imenovanja i opoziva ambasadora, pa i s tim u vezi nesaglasnosti normi u Ustavu i Zakonu o vanjskim poslovima, sve do nepreciznih vremenskih rokova za krajnju odluku, koristi za svoju javnu eksponiranost i vođenje politike u kojoj treba da stvori utisak njegove pobjede nad Vladom i Skupštinom.
“Sve to opet kao partijsko pozicioniranje uoči Kongresa stranke”, kaže Lekić. Poručio je da će vrijeme koje dolazi sve učiniti jasnijim, pa i motive Đukanovićevih poteza.
“Da li njegova briga za pomenute ambasadore proističe iz činjenice da tamo ima i imena koja su sa njim ranije bili u inostranstvu procesuirani u materiji regionalnog kriminala? Ili da li zato što se iz tog ambijenta napada Evropska unija, posebno komesar (Oliver) Varhelji što možda Đukanović dijeli kao stav, a čime se očigledno nanose štete Crnoj Gori i njenom integracionom procesu prema EU?”, pitao je Lekić.
Podsjeća da nije akter pomenute odluke i da je pročitao saopštenje ministara i Vlade o tome u novinama.
“Zalažem se i vjerujem da će u narednom periodu ići u pravcu osmišljene politike nove vlasti, dakako i kadrovske, javno argumentovane, u oblasti spoljnih poslova”, rekao je Lekić.