Piše: Želidrag Nikčević
Vjerovatno ste čuli tu anegdotu: u psihijatrijskoj klinici izgradili bazen za pacijente. Oni su vrlo zadovoljni: kupaju se, plivaju, rone, skaču sa trambuline i čak sa tornja… Uprava im je obećala: ako se budete dobro ponašali, uskoro ćemo bazen napuniti vodom.
Kakve to veze ima sa našom politikom? Evo kakve.
Godinu dana je čitav svijet posmatrao kako narod Crne Gore mirnim protestima i veličanstvenim litijama delegitimiše duboko kriminalizovanu, korumpiranu i bezbožnu vlast Mila Đukanovića.
Narodna volja je pobijedila, čak i na fantomskim izborima. „Režim je pao“.
Svi smo to vidjeli svojim očima i čuli svojim ušima.
I šta sad rade „naši“ izabranici?
Tobož se nadmudruju sa diktatorom oko nekakvih potpisa i voznog parka, koketiraju sa njegovim krvoločnim policajcima i tužiocima, tvituju sa njegovim besprizornim ambasadorima i agentima, simuliraju hapšenja… Plivaju, rone, skaču sa trambuline… I pjevaju, „vanjskopolitički“: da sa tvoga puta ne skrenemo…
Kakva je to politika? Čija? Ko su ovi ljudi? Sjećaju li se oni ičega?
Pitanja kruže, kao duševni bolesnici po dnu praznog bazena. A jednog dana biće valjda i vode, obećano je.
