I DAJ NAM OBEĆANJE

PIŠE: SIBIN

„Insistirajmo na Slobodi, Pravdi, i supi od kraba.“ H. Hajne

Za politiku koja se konačno dočepala vlasti, od kapitalnog je značaja da na startu obeća kule i gradove, kako bi u tzv. realizaciji razvojnog plana materijalizovala tek poneko u otvaranju gradilište, što će raja radosno pozdraviti, sledeći logiku: bolje išta, nego ništa.

Nego, ne očekivati ama baš ništa, rezultira minimumom razočarenja, pa vi sad vidite. (Zato su okoreli skeptici po pravilu dugovjeki. I skroz samostalni.)

Poželjeti svakom sve najbolje i svaki uspjeh, etc., stvar je lijepih manira. Međutim, onaj ko sa njima kuburi, ne krši nikakv zakon. Štaviše: to je samo društveno, nepisano pravilo.

U jednom otvrdlom običaju u kojem se tajno jede a javno obavlja velika nužda, šta očekivati. Ništa, osim opet pogledati Bunjuelov „Fantom slobode.“

Da bi se dokučilo: sloboda jeste fantazmagorija, igra nametnutih lagarija, najviše eksces pojedinca, nikad plan i program kojeg zajednica sistematski ostvaruje. Budući da životari od u budućnosti projektovanih snova umičući tako i najmanjem gestu stvarnog.

Zato naša vlada danas čvrsto obeća ovo, a sjutra olako ne ostvari ni ono. Ono sa čim trenutno bogato raspolaže jesu nedoumice; nijedna joj odluka nije uspjela prenoćiti.

Tako je to kad u reforme unesete duh nijansiranja, pa ga još opteretite stilizacijama i radu na formulacijama.

Pa ipak, riječ je o ekspertima, ne pregaocima koji furiozno djeluju na široke mahove. Pritom se ne štedeći.

Zamislite začas revolucionara koji se nećka, jednog Čea koji se neprestano žali na uslove…

Jednu vladu koja se više nego koleba po pitanju odluke koju nabrzinu donese da bi se još brže smijenila drugom koju opet demantuje trećom.

Uglavnom, tek će godina pred nama ostvariti sve ono zbog čega je virus globalno distribuiran. Za sad su to tek vidljive promjene, pukotine i ljuštenje fasade, kad nastupe one nevidljive, zavladaće opšta epidemija sumnje.
Dabome, ne samo u politiku…