Portret jednog komite s kišobranom: Tanja se samo Britvi klanja

PIŠE: Gavrilo Antić

Jezikoslovci kažu da su komite neregularna vojska, gerilci koji su se odmetnuli u šumu da bi se borili za svoje ideje. U Crnoj Gori su se odnedavno “komite” pojavile u formaciji i izgledu koji itekako podjeća na sakupljače leptira ili neke srednjevječne turiste iz Skandinavije, koji nikako ne idu u prirodu bez kišobrana. Ako bi krenuli ozbiljno da analizirano njihove političke stavove ispali bi neozbiljni, jer se ne može ozbiljno analizirati neozbiljna stvar. Učeni bi rekli ne možete izvući logičan zaključak ako krenete od pogrešne premise.

Dakle ne treba analizirati komite u ravni ideja i politike. Tu je po srijedi nešto mnogo konkretnije – korito. To je najbolje pokazati na jednom tipičnom primjeru – egzemplaru – Tanji Knežević Perišić. Svako ko je imao iole otporan želudac onih godina uoči regerenduma o samostalnosti Crne Gore, protiv koje ne bi bio ni jednocifren broj pravoslavaca da stvari nijesu postavljene hohštaplerski da bi se na silu podijelilo pravoslavno biće i vladalo i pljačkalo na štetu svih; dakle tih godina u Crnoj Gori je iz kuhinje režima i njegovih službi izlazila jedna odštampotina – Crnogorski književni list CKL.

Glavni urednik bio je Jevrem Brković, a uz njega jedno od udarnih pera bila je sadaašnja komitkinja Tanja. Kažem jedno do udranih pera jer je Jevrem pisao pod svojim imenom i još pod nekoliko pseudonima koje je samo on mogao smisliti. Sva su ta zloćuda i fašistički obojena naklapanja imala svoje naslove a Tanjina je ukrašenja vinjetom “Tanja se nikome ne klanja”. Ne može čovjek, dok ne pročita, ni pojmiti koliko su pljuvački i bolesni bili ti tekstovi čiji je jedini cilj bio da se ocrne i oblate svi koji ne pristaju na idiotluk da Crna Gora počinje sa Milom i Jevremom i da je njen najljući vjekovni neprijatelj Srbija. Bilo je to puko i jadno zarađivanje plate i lažnog statusa. Jevrem je za to dobijao apanažu, kasnije i status akademika – vjerovatno jedini berberin u svim akademijama svijeta.

A Tanja status borca “za našu stvar” pa je zahvaljujući tome uživala svih ovih godina do posljednjih izbora, kada joj se korito zaljuljalo pa se vrgla u komite. Njeno “zlopaćenje” na državnim jaslama počelo je kod Ivana Brajovića u MUP-u. Prirodno – svako ko je ikada bio dobar sa Jevremom nije mu mrska policija, posebno u civilu. Tu je imala praktično poziciju pomoćnika ministra iako je formalno bila na čelu tima za odnose sa javnošću. To je za nju bila banja. Može da ide s posla kad joj volja, može prijateljima da skida saobraćajne prijave, a sama da ne misli o njima jer je imala službeno auto s kojim je svaki dan putovala za Nikšić. Međutim čovjek se navikne na luksuz i on mu vremenom dosadi pa traži nešto novo i još lagodnije. Tako je Tanja kao prvoborac referendumski iz MUP-a dospjela u državnu avio-kompaniju Montenegro Airlines.

Navozila se tinuninu limuzinama pa riješila da malo oproba avione. Tu je provela nekoliko godina. Najveća mora, žalila se svakome koga bi srela, bilo joj je to što mora da putuje svaki dan za Podgoricu iz Nikšića – “Bolan moram ustati u pet ura“. Putovala je uglavnom za bivšim kolegama policajcima s činom – Koprivicom i Janjuševićem. Nije kalkulisala Tanja što u Erlajnzu ne mora da radi ništa, može na bolovanja i slobodne kad god joj volja, da dolazi na posao i odlazi kad joj se ćefne, htjela je posao u Nikšiću. Partija je opet bila dobre volje za nju pa joj je dato radno mjesto u Elektroprivredi. Ipak pošto je ona suštinski čovjek od pera i kulture , a u Elektroprivredi se umorila pisala je za istoimenu kompanijsku publikaciju, to je ono kao fabrički list, koja izlazi dva puta godišnje, ni tu se nije skrasila .

Osim toga u energetskom sektoru sve je na struju pa i evidencija prisistvana poslu što ugrožava njenu kreativnost. Tanja je opet pokucala na vrata partije dodirnula rukom fotografiju gospodara i želja joj je ispunjena – zapošljena je u lokalnom Centru za kulturu. Otada uživa i komotno brani tekovine 21. maja. Nema partiotskog sakupa ili komitske prozivke gdje Tanja nije među prve od njih sedmoro, osmoro. Zaogrnuta uglavnom crvenim barjakom i HTZ opremom, jer ne postoji zeleni ruž koji bi odlično pristao uz “gaetušu” Tanja mjesecima predvodi šačicu “našminkanih komita sa kišobranom”. Odendavno je izabrana za predsjednicu organizacije komita koja nikako da dokuči dvocifreni broj. Najavljuje Tanja učešće “komita” na lokalnim izborima u Nikšiću u martu. E, iako je sve do sada uživala i zobala na račun države, a za volju partije, sada se preškartala jer je njenom šefu u rodnom Nikšiću frka i za tih šačicu glasova koje bi mogla osvojiti Tanja. Milutin je tamo poslat da sabere energiju i neće dozvoliti da se “partiote” dijele na one koje predvodi Britva i one koje vodi Tanja – sablja. Plašim se da će Tanji partija uskoro da šene korito iz kojeg kusa bezmalo dvije decenije.

A da je Tanja uvelike u izbornoj kampanji, jasno ilustruje izjava koju je dala jednom ovdašnjem opskurnom on- line mediju prije nekolio dana. “Slaviti čovjeka koji je cijeli svoj život mrzio sve što je crnogorsko i cijeli svoj život posvetio produbljivanju podjela u pravoslavnom biću Crne Gore mogu samo njeni neprijatelji. Činilo se na trenutak da je Podgorica postala Teheran, a to je poraz za svako društvo koje pretenduje da bude građansko i sekularno”, rekla je Tanja komentarišući sahranu mitrolopita Amfilohija. Dakle za Tanju, koja se nikome ne klanja sem Britvi, zakletog režimliju i “politikološkinju za informisanje” (tako su je oslovili u tekstu) porazno je biti Teheran. Kako će to obajsniti svojim saborcima muslimanima u komitskom pokretu, to što tako ružno govori o “najmuslimanskijoj” prijestonici na planeti.