Milo Đukanović gostujući sinoć u emisiji Argumenti je definitivno krenuo stranputicom pokušavajući da spasi svoju političku karijeru.
Egoizam koji je juče pokazao, misleći da i dalje on vodi glavnu riječ u državi Crnoj Gori, vodeći se poznatom frazom „država-to sam ja“ on samo pokazuje da i dalje želi da je glavni, iako mu je narod Crne Gore 30. avgusta rekao šta o njemu misli. Njegov bolestan narativ da on i samo on može biti glavni, sinoć je bila u usijanju.
Najavio je i drugačiji način borbe protiv crkve rekavši da ovaj „racionalniji“ pristup nije uspio. Optuživao je crkvu za velikosrpski hegemonizam, klerofašizam, ekstremni nacionalizam, gotovo istovjetan narativ koji čujemo u svakom njegovom javnom nastupu.
Vješto je izbjegavao pitanja koja se tiču kriminala i korupcije a koja se uvijek vežu upravo za njega i za njegovu partiju. Demokratska Partija Socijalista, koliko god on to poricao, će uvijek biti sinonim za organizovani kriminal i korupciju. Sporan ideološki zaokret 90ih je takođe vješto izbjegao. Ali, to mu i dalje nije smetalo da druge napada, prvenstveno crkvu.
Sudeći po jučerašnjoj emisiji, možemo i zaključiti da Đukanović trenutno samo traži slamku spasa. Ništa više. Otvorena radikalizacija njegove partije vodi samo ka gubitku glasača, što može da nas čini srećnim. Samo neka ovako nastavi, i još brže će poći u političku prošlost.
