Piše: Vladimir Pavićević, Osnivač Platforme za Crnu Goru

 

Komentarišući odluku svog ministra da poništi vizu Novaku Đokoviću, australijski premijer je saopštio da se takvom odlukom štiti žrtvovanje Australijanaca tokom dvogodišnje borbe protiv korone. Time jeste doveo u pitanje mogućnost da Đoković igra na Australian Openu ove godine, ali je doveo u pitanje i demokratski legitimitet političkih institucija države Australije.

Kada je odlučeno da se Novaku oduzme viza, u tom momentu se izvršna vlast u Australiji supotstavila sudskoj u ime koje je samo koji dan ranije odlučeno da prvi teniser svijeta bude pušten na slobodu, da je njegova viza važeća i da može da uđe u Australiju i da boravi u toj državi. A sud je u svakoj demokratskoj državi taj koji u finalnoj instanci presuđuje o tome šta jeste, a šta nije urađeno po zakonu.

Australijska vlada je u slučaju Novaka Đokovića pokazala da primat u njenom djelovanju nije striktno poštovanje zakona. Da je drugačije, vlada bi se dosledno držala odluke suda. Koristeći diskreciona ovlašćenja jednog njenog člana, vlada se oglušila o zakon i poručila da u državi Australiji poštovanje zakona nije mjerilo usmjerenosti jedne vlasti ka opštem dobru.

Tako je mnogima na našim prostorima slučaj Đoković otkrio da nismo mi baš toliko udaljeni od onih država koje sebe proglašavaju konsolidovanim demokratijama. Odmah smo se sjetili primjera Duška Markovića koji je bio na čelu vlade Crne Gore kada je u prvoj polovini 2020. godine suprotno zakonu objavljena lista imena građana Crne Gore koji su bili u samoizolaciji. Kada je i sud utvrdio da je to bilo neustavno, bivši premijer Marković je odgovorio da je njemu prioritet bio da se sačuvaju ljudski životi.

Australijski premijer i njegov član vlade argumentuju isto kao Duško Marković – da oni bolje znaju šta je za građane dobro u odnosu na to šta su odluke sudova i na to koliko je u demokratijama važno striktno poštovanje vladavine prava. I jedan i drugi slučaj predstavljaju klasične primjere podrivanja demokratskih institucija i principa konstitucionalizma, čime se u aktuelnom Đokovićevom slučaju australijanska vlada ogriješila ne samo o Novaka, već i o bazična načela na kojima počiva australijanska država.

Kada se tome doda činjenica da su premijer i njegov ministar rastezali svoje odlučivanje do one tačke koja Novaku na minimum svodi prostor za dalje argumentovanje svog slučaja, onda dodajemo da u Australiji imaju ne samo antidemokratsku već i vrstu šibicarske vlade, koja procedure apsolutno upotrebljava za političke ciljeve.

To svakog racionalnog posmatrača učvršćuje u uvjerenju da je odluka o oduzimanju vize Novaku Đokovića motivisana isključivo političkim razlozima i predstojećim izborima u toj državi. A to svakako nije opravdan razlog da se Novaku Đokoviću onemogući da učestvuje na turniru Australian Open.

Novak Đoković je devet puta pobjeđivao na Australian Openu. Ove godine je otputovao u Australiju kako bi po deseti put trijumfovao. Ni njemu ni bilo kome drugome nije moglo ni da padne na pamet da će njegova volja za učestvovanjem na jednom sportskom turniru da ogoli antidemokratski karakter trenutne australijanske vlade.

Zato je Novak već pobijedio. Na teniskim terenima nema mu ravnog otkad se igra profesionalni tenis. Ovih dana je u Australiji pobijedio i na polju privrženosti demokratskim idealima. Ostaće žal što je mu je ove godine u Australiji priređen proces koji ne priliiči savremenim državama i društvima. A nama na Balkanu slika da nismo uvijek najgori kako se to zna poručiti. Šta više, djeluje da smo tu i tamo i progresivniji od ponekih koji sebe nazivaju prosvećenima.

Tagovi