Mlada glumica Darija Vučko pripada generaciji glumica koje publiku osvajaju bez potrebe za velikim riječima, već svojom upečatljivom pojavom. Njen lik krasio je TV ekrane u seriji Tvrđava na RTS-u u istoimenoj ulozi, ujedno i prvoj glavnoj. Malo je onih koji se nakon nje nisu zapitali: „Ko je zapravo Darija?“
U intervjuu za MONDO, Darija je iskreno govorila o izazovima profesije, trenutku kada je htjela da odustane, rečima pokojnog Mande, ali i o onome što se ne vidi kada se reflektori ugase.
„Ova godina bila mi je trening strpljenja“
Za početak, kakva ti je bila 2025. godina, ako bi mogla da je opišeš u jednoj rečenici?
„Teško mi je da opišem u jednoj rečenici. Bilo je kao neki trening strpljenja i kao mačevanje sa samom sobom. Kao da sam se iznova srela sa nekim zaboravljenim ili negdje zapostavljenim dijelovima sebe“, objašnjava, i dodaje šta bi sada poručila sebi s početka godine:
„Diši, diši… i možda bih rekla sebi da nekako moram, prije svega i uprkos svemu, da se pobrinem za sebe, zato što ne mogu ni da volim, ni da budem tu za bilo koga drugog dok ne budem tu za sebe.“
Stekla si širu popularnost nakon serije Tvrđava. Šta ti je ona donijela i kako se nosiš sa tim?
„Mislim da još uvijek nisam potpuno svjesna kolika je i da li je to zapravo neka promjena. Osećam u ovom periodu emitovanja, više zbog toga što i ja pratim, što je i meni nekako važno i emotivno – sve to zajedno, svaka razmjena u tome meni znači. Ja sam zapravo introvertna i onda je to ta mešavina. Nisam ‘dobacila’, naravno imala sam objektivnu svest da će to neko vidjeti, da će to neki ljudi gledati, ali nisam to baš potpuno shvatila, opipavam…“
Koliko ti je bilo teško da igraš u tom periodu, koji je i dalje bolna tema, kada se vraćamo na situaciju raspada Jugoslavije? Koliko je tebi bilo izazovno da igraš?
„Te ‘99-te moja mama je bila trudna. Postoji to nešto što upijamo u tom periodu. Dosta je teško, to je i dalje živa rana i užasno je nezahvalno govoriti o tome jer postoji toliko različitih perspektiva i iskustava u svemu tome, i mislim da svaki čovjek ima svoju priču – koji je doživio taj period ili koji je doživio taj rat u najstrašnijem obliku. A mislim da ne postoji niko, pa ni u našim generacijama poslije, ko je ostao nedodirnut time.“
„Razumela sam tu samoću“
Koliko je Darija iz serije slična njoj, kaže:
„Od njenog porekla, od tih nekih pitanja, možda te njene samoće u svemu tome, nekog stalnog očekivanja od njenih voljenih muškaraca. Mnogo je sama, i ja sam to nekako jako razumela. Bilo je nekih scena – dobila sam četiri scene za kasting i odmah sam tu već našla jednu rečenicu, srela sam se odmah s njom i negdje sam tek kroz čitanje shvatila šta je sve to“, objašnjava Darija, i ističe koje je scene posebno emotivno doživjela:
„Ono zbog čega mi je zastajala, ajde da ne kažem knedla, ali zbog čega me to nekako boljelo i više imalo veze sa onim što se između njih dvoje događa. Sa njegovim odlukama i time kako on djeluje na nju, i koliko je ona nekako sve vrijeme uz njega. Dosta od njenog stanja je refleksija njihovog odnosa, i taj momenat konstantnog izneveravanja – to me toliko, kako gledam, užasno frustrira.“
„Eksplodirala nam je cijela scenografija“
Darija se prisjetila i nemilog događaja sa snimanja, a kako navodi, na sreću niko nije bio povrijeđen:
„Zanimljiv momenat bio je kada nam je cijela scenografija eksplodirala van kadra. To je toliko splet okolnosti – bilo je mnogo glumaca, statista i mizankadra. Imali smo dosta proba, a komanda za eksploziju je bila – bum, bum, bum. A u stvari, komanda koju je izgovorio naš asistent režije bila je – stop, stop, stop, a on nije čuo zbog tog krčanja, i onda je stop, stop, stop bilo zapravo bum, bum, bum, i to je eksplodiralo. To je bio jedan muk, bilo je baš dosta ljudi tu.“
Kako navodi, voli i da zapeva uz gitaru, onako za svoju dušu, a njen „junak“ iz djetinjstva je Nikola Kolja Pejaković, sa kojim je imala zanimljiv susret.
„Otkad sam bila tinejdžerka, slušala sam dosta Koljine muzike – Kolje Pejakovića. On ima tu neku dušu, imam osjećaj kao da on prosto nešto razumije, taj čovjek razumije život. Imam osjećaj da nema neki dio mene kao čovjeka koji on ne bi shvatio. Oduvijek sam voljela muziku, volim kako piše i mislim da je užasno talentovan i mudar čovjek.
Kolju sam upoznala taj dan na setu i krenula da pričam s njim, i ispričala mu tu svoju ljubav prema njegovoj muzici, i ne znam šta je meni bilo, krenula sam da mu pevam jednu pjesmu. Ja sam to, kad sam bila tinejdžerka, slušala sa mojim prijateljem, i pjevam mu pjesmu, on me gleda sve vrijeme sa poštovanjem, uvažava i sluša, i kao – da, dobro, ali čija je to pjesma? Mislim, lijepo je to sve, ali ja to nisam napisao.
Ubeđivala sam ga – ‘ali nije, vjeruj mi, jeste, to je tvoja pjesma, ja sam to slušala uživo, bio je nastup’. Provela sam tako neko vrijeme ubeđujući ga, međutim, čovjek vrlo dobro zna šta je napisao i šta je otpjevao. To je bila simpatična razmjena, a na kraju sam mu odsvirala jednu njegovu da se iskupim“, ispričala nam je Darija anegdotu koju rado prepričava prijateljima uz kafu.
Nesumnjivo je da su pred njom još mnogi uspješni projekti i uloge, a Darija u međuvremenu glumi i podučava najmlađe. U cijelom intervjuu, na početku teksta, možete otkriti da li sebe uskoro vidi u vjenčanici i šta priželjkuje u 2026. na ličnom planu.
(MONDO)
