Posle pobjede nad Makabijem i osvajanja Kupa Radivoja Koraća, činilo se da je Crvena zvezda prebrodila krizu i da u sezoni punoj uspona i padova – slijedi onaj period u kojem će crveno-bijeli pružiti sebi realne šanse da se bori za top 8. Umjesto toga, Zvezda je posrnula još vidljivije – i igrački i rezultatski – pa sudar sa Anadolu Efesom dočekuje u lošem raspoloženju i sa malim šansama za plej-of.
U prethodnom nizu poraza, Duško Ivanović je uglavnom branio svoje igrače – sa tek ponekom javnom primjedbom – ali posle ABA poraza od Cibone u Zagrebu, otvoreno je rekao da je stav bio „nedopustiv“. I ranije je Ivanović za pojedine igrače tako nešto naznačio, ali nikada rekao tako eksplicitno.
Zvezda je šutnula čak 41 trojku i nastavila trend u stilu „kad ne znaš šta ćeš, šutni trojku“. Pri tom, crveno-bijeli od starta sezone nisu tim koji konstantno može da računa na šut za tri, a nisu to ni sada. Problem je dublji od toga, disbalans između spoljne i unutrašnje linije tima je lako vidljiv – jedno vrijeme ga je Filip Petrušev smanjio, to i dalje nekada čini, ali sa Zvezdom rivali nemaju dilemu šta i kako da rizikuju.
Samopouzdanje je u ovom trenutku krhko i djeluje da nema te prednosti koju crveno-bijeli ne mogu da prokockaju. Plus 13 u prvoj četvrtini do minus 15 na kraju protiv Albe, ispuštenih +9 na četiri i po minuta do kraja protiv Bajerna, pa opet +9 početkom poslednje četvrtine protiv Cibone.
Kada kola krenu nizbrdo, voda brzo uđe u uši, a ručnu sada izgleda nema ko da povuče, pa se biraju i jako loša rješenja, čak i posle tajm auta. Vildoza već neko vrijeme ne liči na momka koji je nosio tim na leđima, a u Minhenu nije pomogao ni evroligaški povratak Kampaca. U ključnom dijelu sezone Argentinac je otišao da pomogne reprezentaciji i bio je umoran posle cjelodnevnog ljeta nazad, a ispalio je 11 trojki – najviše u svojoj evroligaškoj karijeri, samo je još jednom imao dvocifren broj pokušaja za svojih nepunih pet sezona u Real Madridu. U Zvezdi – u prvoj utakmici.
U oba prethodna evroligaška meča, Zvezda je rivalima dozvolila dvocifreni broj ofanzivnih skokova – po pravilu u osjetljivim djelovima mečeva – a energija jednostavno nije bila u skladu sa ulogom, naročito protiv Albe.
U ovakvom formatu Evrolige, košarka postaje slična tenisu: svaka nedelja je prilika da se napravi bolji rezultat i da se okrene stvar. Ipak, sada se finiš sezone bliži kraju i Zvezda je mnogo vozova propustila iz ovih ili onih razloga. Previše, čini se, ali to ne znači da treba odustati, naprotiv.
Vidjećemo kako će crveno-bijeli reagovati na bolan poraz od Cibone, poraz koji im je ugrozio i te kako važnu pol-poziciju pred plej-of ABA lige. Pionir je rasprodat, a u goste dolazi Efes, tim izvanrednog individualnog kvaliteta koji ove sezone muče i zasićenost i nedisciplina.
Pred početak sezone, na papiru su imali najjači tim – pojačani Klajburnom i Žižićem – ali nije većina tvrdila da će biti u vrhu tabele. Naznake zasićenosti vidjele su se još prošle sezone, a sada se Atamanovom timu pita i plasman u plej-of, te će motiv biti ogroman.
Dobili su poslednja dva meča – gostovanja Asvelu i Panatinaikosu – uz odlične partije Larkina i Klajburna, koji u odsustvu povređenog Vasilija Micića nose još veći teret. To isto važi i za Ilajdžu Brajanta, koji je dobio više prostora da se razmaše kad nema Micića.
U Efesu su dobro poznata imena – Žižić je velika prijetnja u ofanzivnom skoku i sa niskog posta, a Bobua je jedan od najprefinjenijih šutera kojem je dovoljan delić sekunde da se digne i pogodi. Tu su iskusni Danston i povratnik Singlton – kojeg je Ataman doveo u pokušaju da tim učini koherentnijim – značajne minute ima i Mbaje, koji vreba po ćoškovima i šutira 51,3 posto za tri ove sezone, dok je Plajs u stanju i da raširi odbranu šutevima s poludistance, ponekad i za tri.
Atamanov tim je šesti napad i šesta odbrana Evrolige, a Zvezda će morati da igra znatno čvršće u odbrani i generalno odgovornije, kako bi zauzdala individualni kvalitet Efesa.
Može li Zvezda da probudi nadu navijačima ili će nastaviti da tone?
(sk)
