Najvažnije nasleđe, koje je kao takvo istakao doajen istoričara Holokausta, profesor Jehuda Bauer, prije njegove nedavne smrti, bilo je hitno upozorenje o opasnostima od izvrtanja – distorzije Holokausta, koje je smatrao daleko štetnijim čak i od samog poricanja Holokausta, a istoričar Holokausta Efraim Zurof i počasni konzul Srbije u Izraelu Aleksandar Nikolić smatraju da je najubjedljiviji dokaz za to hrvatski pevač Marko Perković Tompson, čije laži nisu osporene.
Oni su u zajedničkom autorskom tekstu za renomirani „Džeruzalem post” ocijenili da je najubedljiviji dokaz o opasnostima od izvrtanja Holokausta predočen na hipodromu u hrvatskoj prijestonici Zagrebu minule subote. Bilo je to za Ginisa, globalno rekordno prisustvo publike ikada okupljeno na jednom rok koncertu, oko pola miliona njih, kako bi prisustvovali nastupu Perkovića. Za Tompsona Zurof i Nikolić navode da je fanatični hrvatski nacionalista koji je poštovalac ustaša, ozloglašenog terorističkog pokreta, koji je tokom Drugog svjetskog rata vladao Nezavisnom državom Hrvatskom (NDH) i koji je pokrenuo tri genocidne kampanje protiv Srba, Jevreja i Roma, satro stotine hiljada nevinih žrtava na najsurovije, manuelne načine koje se mogu zamisliti, što je šokiralo čak i njihove nacističke patrone (Edmund Glez fon Horstenau, nemački vojni ataše u Zagrebu, žestoko je kritikovao surovost ustaša, upozoravajući da će izazvati pobunu Srba).
Njegovi koncerti zabranjivani su u evropskim zemljama poput Holandije i Švajcarske, a neki od fanova koji dolaze na njih dijele njegove stavove i prikladno nose kape ustaških vojnih jedinica, te oblače majice s oznakama Crne legije, najozloglašenije ustaške jedinice, koja je počinila stravične zločine genocida širom NDH, a koja se borila, uglavnom, protiv jugoslovenskih partizana.
Neke od Tompsonovih pjesama posvećene su tragičnim ratnim događajima iz devedesetih godina prošlog vijeka, punim nacionalističkih konotacija, navodi se u autorskom tekstu i dodaje da on svoju najpoznatiju pjesmu „Bojna Čavoglave” počinje ustaškim pozdravom „Za dom spremni”, što je analogno nacističkom „Zig hajl”. Na njegovim koncertima dio oduševljene publike glasno pjeva pjesmu „Jasenovac i Gradiška Stara”, koja veliča logore smrti NDH, kao i njene protagoniste Vjekoslava Maksa Luburića i njegove „mesare” Juru Francetića, samog vođu Nezavisne države Hrvatske, Antu Pavelića, kao i Crnu legiju.
Kako se navodi, krvavi ratovi raspadom Jugoslavije devedesetih godina prošlog vijeka dodatno su uticali na svijest masa o nedavnoj prošlosti, sve više ostavljajući prostor za istorijski revizionizam, a Tompson je bio jedan od najprepoznatljivijih pjevača, promotera ratnih napora. Njegove pjesme su i neizostavni dio mnogih proslava uspjeha hrvatskih sportskih timova.
S obzirom na činjenicu da je Hrvatska dobro pozicionirana u Evropskoj uniji, u šengenu i evrozoni, te da je nedavno čak predsedavala Međunarodnim savezom za sećanje na Holokaust (IHRA), bilo bi očekivano da vlada pronađe način da zabrani Tompsonu da veliča lokalne masovne ubice. Pored toga, njegova verzija Drugog svetskog rata marginalizuje ulogu Hrvata koji su se borili rame uz rame sa Srbima u Titovim partizanima protiv ustaša.
„Dostignuća lociranja, izručenja i suđenja Andriji Artukoviću, ministru unutrašnjih poslova NDH, i Dinku Šakiću, komandantu koncentracionog logora Jasenovac, deluju udaljeno i izbledelo iz ove perspektive. Žrtve, među kojima su, naravno, bili i hrvatski antifašisti, likvidirane su hladnim oružjem, neviđenim sadizmom. Genocidna kampanja protiv Srba sprovođena je i u ruralnim područjima i jamama (Jadovno, Golubinka kod Prebilovaca), čak i prije formiranja koncentracionih i logora smrti. Jedini logori za djecu u cijeloj Evropi takođe su osnovani u NDH”, navodi se u tekstu.
Logori u Jastrebarskom i Sisku iznurivali su otetu srpsku djecu, predodređenu da budu pretvorena u moderne janičare, a Jasenovac je postao simbol ustaške okrutnosti i izopačenosti, pa je tako u Sali sjećanja u Jad Vašemu jedna od ploča s imenima centralnih logora širom evropskog kontinenta posvećena upravo njemu.
Autori naglašavaju da je poklon okrutnim ustaškim masovnim ubicama gnusna uvreda za stotine hiljada nevinih žrtava NDH i njihovih potomaka, kao i da je to način da se sakrije istina i masovne ubice pretvore u smjele heroje i uzore patriotizma.
„Takva verzija istorije NDH klasičan je slučaj užasne distorzije, koja, ako se ne opovrgne, spriječiće narode bivše Jugoslavije da ikada postignu trajno pomirenje. Ovaj neobičan i jedinstven događaj svakako zahtijeva sociološku, multidisciplinarnu analizu. Neki regionalni analitičari takođe povezuju ovaj koncert s lokalnim izborima. Očekuje se da će istoričari i kler takođe zauzeti svoje mjesto u debati”, zaključili su autori.
