Težnja ka utješnoj hrani, punoj ugljenih hidrata, začina, šećera i slično je u današnje vrijeme veoma zastupljena – za ovakvim namirnicama najčešće posežemo kada smo pod stresom, ali i kada nastupe jesen i zima. Zbog čega je to tako i koji nam osjećaj pruža ovakva vrsta hrane, kao i šta možemo učiniti da bismo se zaista osjećali bolje (a ne samo prividno) objasnili su stručnjaci.
Utješna hrana nas čini (privremeno) srećnim
Hrana puna ugljenih hidrata i masti ima čarobnu moć da nas čini srećnim, zahvaljujući tome što podstiče lučenje hormona sreće u našem mozgu – dopamina, serotonina i endorfina. Ove hemikalije čine da se trenutno osjećamo bolje, budemo opušteniji i srećniji. Imajući u vidu da su zimi dani kraći i tmurniji, ovakva „utješna“ hrana je baš ono što nam je, naizgled, potrebno. Šteta samo što je efekat baš kratkog daha, pa već nakon nekoliko sati raspoloženje ponovo može opasti, a mi iznova posegnuti za nekakvom nezdravom grickalicom ili napitkom.
Nostalgiju „hranimo“ utješnom hranom
Još jedna interesantna činjenica jeste da je težnja ka utješnoj hrani za nas jedan vid povratka u detinjstvo – mnoga jela u nama evociraju uspomenu na te bezbrižne trenutke u roditeljskom domu, kada smo iz škole ili sa treninga dolazili u dom ispunjen mirisom cimeta, vanile, piće i drugih omiljenih poslastica. „Nije neobično da se u zimskom periodu jedan deo ljudi osjeća usamljeno. Utješna hrana je tu da nadomesti taj nedostatak bliskosti i ispuni prazninu“, objasnila je doktor neurologije Rejčel Herc u intevjuu za portal Well and Good.
I društvene mreže imaju uticaj na našu ishranu
„Skrolujući“ Instagramom ili TikTokom u vreme praznika nailazimo na veliki broj objava praznične trpeze, specijaliteta koje su ranije spremale bake i deke, a danas novije generacije, snimke sa proslava i slično. Preplavljeni ovim sadržajem i sami poželimo da u njemu uživamo i osjetimo duh praznika. „Vizuelni sadržaj umnogome doprinosi našoj žudnji za hranom, a što su slike i snimci ljepši, to se i nama više jede određena hrana ili pije neki napitak“, pojasnila je doktor Herc. Slično je i sa mirisima – kada prolazimo pored neke pekare ili sposlastičarnice i osjetimo primamljiv miris krofni ili kolača, poželećemo da uzmemo makar i jedan zalogaj.
Žudnja za utješnom hranom je opravdana i sa stanovišta evolucije
„Kako se temperatura vazduha spušta, u nama se javlja žudnja za utješnom hranom“, navodi doktor Keri Rakston u intervjuu za Indipendent. Ovo je, na neki način, posljedica evolucionog razvoja: hrana bogata ugljenim hidratima i mastima je važan izvor energije za naše telo. Na niskim temperaturama organizam troši više energije kako bi održao teperaturu, pa se „teškom“ hranom taj gubitak nadomješćuje. Istina, to je bilo neophodno za preživljavanje prije nekoliko hiljada godina, ali ne i danas, ali je ta evoluciona zaostavština zapravo još jedno opravdanje naše težnje ka ovoj vrsti hrane.
