Murali i grafiti poslednjih nekoliko decenija postali su svojevrsna forma umjetnosti i nešto što obilježava gradske kvartove i čini ih prepoznatljivijim kao takve.
Od murala koji će sa sobom nositi određenu poruku, preko apstraktne umjetnosti, onih koji će odati počast nekoj preminuloj, važnoj osobi, koju poštuje cijeli grad ili kvart, pa i do navijačkih murala koji promovišu svoj lokalni klub ili igrače.
Sjever našeg glavnog grada Podgorice, konkretno naselja Murtovina i Zlatica, takođe obiluju grafitima i muralima, od kojih je većina posvećena podgoričkom klubu „Budućnost“ i grupi navijača „Varvari“, ali i pored toga mogu se naći i interesantni motivi, naročito oko škole „Dr Dragiša Ivanović“.
Street art svakako dobija na značaju i na svjetskom nivou i već je počeo da se cijeni kao umjetnost u koju je potrebno ulagati, što je i razumljivo. Ko bi, na primjer, volio da gleda sive, ruinirane fasade starih zgrada, napuštene objekte u prigradskim naseljima i da posmatra kako se“raspadaju“? Zar nije ljepše iskoristiti svoje umjetničko oko i uljepšati svoje naselje?
Ovo je upravo uradila Hristina Radenović, mlada djevojka sa Murtovine koja je jednog dana sa svojim drugovima i drugaricama odlučila da uljepša svoje naselje i učinila ga mnogo atraktivnijim kako mlađima tako i starijima.
Naime, ova kreativna djevojka tokom početka pandemije korona virusa odlučila je da u vremenu „lockdown-a“ slobodno vrijeme iskoristi kako bi svoje naselje obogatila ovakvim motivima, i dodala malo boje i zanimljivosti ovom podgoričkom naselju.
Hristina je za BORBU kazala kako su njeni prvi grafiti nastali upravo na Murtovini i Zlatici gdje su uglavnom i svi ostali.
„“Počeli smo crtanjem Pink Pantera posvećenog Oliveri Ćirković koja nam je tada bila interesantna. Toga dana nam je palo na pamet da išaramo cijeli košarkaški poligon jer nam za to nije bilo potrebno ni puno novca a ni dozvola koja se kod nas dobija dugim i dosadnim procesom.“, kazala je BORBI kreatorka murala Hristina Radenović.
Nije se bježalo ni od toga da se crtani likovi obilježe poznatim filmskim rečenicama iz domaće kinematografije. Tako je uz Duška Dugouška predstavljena i poznata scena iz filma „Kad porastem biću kengur“.
Radenovićeva kaže da se nakon završetka crtanja Pink Pantera prijavila na volontersku akciju oslikavanja podvožnjaka na Starom Aerodromu koju je organizovala Milena Živković.
„Ona me naučila dosta toga o oslikavanju murala i još više zainteresovala za isto. Nakon toga sama sam se ponudila da oslikam trafostanicu u dvorištu škole „Dr Dragiša Ivanović“ na Zlatici, u čemu mi je pomogao prijatelj Lazar Mlinarić. Te godine je počela korona koja je zatvorila kafiće i izvela gomile ljudi na sunce, a nama uljepšala druženje tih dva mjeseca koliko je sve to trajalo.“, kazala je Radenovićeva za naš portal.
Murali su svakako nešto što krasi svaki svjetski grad, a mnogi od njih predstavljaju prava umjetnička djela koja platno nikad ne bi moglo da „primi“. Tako nešto počinje da dobija svoje oblike i u Podgorici gdje već neko vrijeme postoje murali Nikole Tesle na elektro školi kao i mural posvećen Milanu Mladenoviću, frontmenu EKV-a. Pored njih, Podgorica je prepoznata i po muralima navijača Budućnosti „Varvara“ o kojima će naš portal posebno pisati.
Svakako, umjetnost se mora cijeniti a svijest Podgoričana o ukrašavanju fasada kreativnim elementima se polako ali sigurno budi.
I na kraju dana, kad se boja na zidu osuši i kad je stvoreno umjetničko djelo, nije zgoreg podsjetiti lokalnu vlast da imaju neke „kapitalne projekte“ kojima bi bilo dobro da se posvete, i iskoristiti preostali sprej upravo u te svrhe.
