Živkovićev istup ogolio nemoć i očaj ucvijeljenog DPS-a: Ne mogu da prežale PES-ovo odbijanje, „udvaranje“ će se nastaviti…

Sinoćnje gostovanje Danijela Živkovića, predsjednika Demokratske partije socijalista, u emisiji „Načisto na TV Vijesti još jednom je potvrdilo ono što crnogorska politička javnost odavno naslućuje — da se DPS i dalje ne može pomiriti s gubitkom vlasti, kao ni sa propuštenom prilikom da, uz pomoć Pokreta Evropa sad (PES), bar djelimično ostane relevantan faktor u izvršnoj vlasti.

Živkovićevi istupi, obojeni kombinacijom samouvjerenosti i defanzivne nostalgije, više su odraz političke frustracije nego strategijske vizije. Između redova se čitala jasna poruka — da DPS vidi PES kao „izgubljenog partnera“, političku formaciju koja je, prema njihovom viđenju, napravila istorijsku grešku jer nije ušla u savez sa „iskusnim“ DPS-om. Međutim, ono što Živković ne izgovara direktno, ali se jasno može naslutiti, jeste da je upravo distanciranje od DPS-a ono što je PES-u omogućilo da se pozicionira kao realna alternativa u očima birača željnih raskida sa prošlošću.

Posebno je indikativno što su se, kako je jasno proizašlo iz njegovog tona, Živković i vrh DPS-a nadali da će njihovi bivši partijski kadrovi — koji su, po odlasku iz DPS-a, pristupili PES-u — odraditi posao „iznutra“ i posredovati u tihoj reintegraciji dvije partije. Nada da će se ti bivši DPS-ovci u PES-u pokazati kao most ka formiranju vlasti sa starim partijskim šefovima pokazala se kao potpuno promašena. Živković gotovo ćutke, ali bolno jasno, konstatuje da su u političkom nadmetanju unutar PES-a prevagu ipak odnijeli oni koji su nekada bili dio DF-a — bivšeg zakletog neprijatelja DPS-a.

Iz Živkovićevog izlaganja takođe se može iščitati još jedan važan aspekt — da DPS-ovi učestali napadi na koaliciju Za budućnost Crne Gore (ZBCG), kao i na predsjednika Skupštine Andriju Mandića, imaju jednu jedinu funkciju – da oslabe vezu između ZBCG i PES-a. Tek nakon tog „političkog razvoda“, DPS računa da bi mogao pridobiti PES za saradnju. Drugim riječima, kampanja protiv ZBCG nije ideološki motivisana, već taktički osmišljena — kao sredstvo razbijanja aktuelne većinske strukture i pokušaj povratka u igru.

Na kraju emisije, bez obzira na izostanak otvorenog priznanja, postalo je jasno da DPS ne planira da odustane od udvaranja PES-u ni u narednom periodu. U ovom trenutku, to je jedini realan put za njihov povratak na vlast — kroz neku buduću rekonfiguraciju u kojoj bi PES, iscrpljen političkim kompromisima i unutrašnjim tenzijama, mogao posegnuti za DPS-ovim „iskustvom“ i „infrastrukturom“.

DPS i dalje žali za izgubljenim savezima: Stari obrasci, novi adrese – od URA-e do PES-a

Posebno je upadljivo što DPS i dalje koristi isti obrazac političke retorike. Kao što su nakon izbora 30. avgusta 2020. godine oštro zamjerili URI zbog „pogrešnog izbora partnera“ i formiranja vlasti sa tadašnjim prosrpskim blokovima, sada gotovo istovjetnim rječnikom osuđuju PES zbog istog „grijeha“. Živković je u emisiji jasno izrazio razočaranje što PES nije izabrao „evropski kurs“ kroz savez sa DPS-om, već je dao prednost saradnji s elementima bivšeg DF-a. Retorika DPS-a ostaje ista: svi koji ne žele savez sa njima, zapravo, „izdaju evropske vrijednosti“. U toj simplifikaciji DPS-a o političkom dobru i zlu, nema prostora za realnu introspektivu ni razumijevanje poruka biračkog tijela.

Nije prošlo nezapaženo ni Živkovićevo izbjegavanje samokritike — nijednom nije pomenuo ozbiljne propuste i afere koje su, između ostalog, i dovele do pada DPS-a s vlasti. Umjesto toga, gostovanje je proteklo u tonu političkog revizionizma, gdje se uloga DPS-a u savremenoj Crnoj Gori prikazuje isključivo kroz prizmu borbe za nezavisnost i članstvo u NATO-u, uz zanemarivanje ekonomskih, institucionalnih i korupcionih problema koji su obilježili njihovu vladavinu.

Živkovićev nastup nije donio ništa novo osim potvrde da je DPS još uvijek duboko vezan za prošlost, nesposoban da prizna sopstvene greške i istinski se transformiše. A ako je politička scena Crne Gore zaista u procesu ozdravljenja, onda uloga DPS-a u budućnosti može biti relevantna samo ukoliko ta partija najprije iskreno pogleda u svoje političko nasljeđe — umjesto što kroz prizmu taktičkih kalkulacija gleda ka PES-u.