Piše: SIBIN
Žeks iliti gutač zmajevog, baš neki šaljivdžija tip. Šmeker. Bacač fora, naročito se iskidam (od smijeha) kad se iz sprdnje zakune. Pa odmah potom opsuje, u stilu: „jebem mi se.“
Kad hoću da zađem u sitna crevca ovdašnje političke situacije, otvorim lijepo Žeksovu kolumnu, da bih tamo otkrio sva skrivena mjesta, onu vječitu nerazaznajnost koja objašnjava da je Crnogorcima potrebna čvrsta ruka i nasilna vlast. Ništa demokratija, dogovor kao proizvod dijaloga, pristajanje na kompromis, poštovanje razlika, ma jok: represivni aparat moći ovđe(!) jedino daje rezultate.
Pitam se da li i Žeks dijeli ovo mišljenje ili je prije za radikalnu emancipaciju, utapanje lokalnog u globalno, prihvatanje da slobodno tržište razara svaki identitet usled kojeg ostaje samo da oponašamo fundamentaliste u pokušaju „veštačkog povratka tradiciji.“ (Ž. Ransijer)
Ako je, međutim, fakin & seljober, dakle Žeks, za potpuno i bez ostatka otvaranje spram svijeta, te prihvatanje svega što se u njemu odomaćilo, utoliko prije nastavljem sa, doduše, prelistavanjem njegovih kolumni, u kojima da ima humora kao što zbilja manjka dublje političke analize, pa da koju i pročitam. Ovako, vaistinu, nakon treće rečenice prelazim na sport.
