Piše: Marko Kentera, nekadašnji sekretar za privredu i finansije i direktor JU Grad teatar i TV Budva
21. jun slavimo kao Svjetski dan muzike jer gradovi od Pariza do Atine danas i već skoro pedeset godina proslavljaju sklad, zajedništvo i ljepotu svojih različitosti.
Crna Gora, Boka i Budva na drugoj strani, još jednom slave ono po čemu smo postali šampioni – zatrpavanje nepoželjne istorije i zaborav.
Kod mene nema sumnje da li je taj zaborav slučajan, jer nije, već je pažljivo njegovan, institucionalan i jedina sistemska stvar koju kao država imamo.
Harmonija, junakinja grčke mitologije za nas koji se ponekad bavimo istorijom Budve, je boginja istinskog sklada, kćerka Aresa i Afrodite, sestra Erosa i žena kralja Kadma.
Harmonija je sa Kadmom, jednim čovekom koji je ujedno oženio boginju i pobijedio bogove, prema predanju, bila osnivač Budve. Danas je, u gradu za koji je pomogla da nastane, gotovo „prognana“ iz kolektivnog sjećanja.
Budva je grada festivala, koncerata, vatrometa, dronova, manifestacija i beskrajnih govora o turizmu ali za Harmoniju u njoj nema mjesta.
Nema svečanosti, nema naučnog skupa, nema koncerata, nema ni simboličnog pomena.
Ne slavi se Svjetski dan muzike ni dan Kadma i Harmonije.
Duboko vjerujem da ništa od toga nije slučajno.
Kultura koja podsjeća na evropske i budvanske korjene zahtijeva znanje a znanje je opasno za svaku vlast koja je postojala u Crnoj Gori i Boki u zadnjih pedeset godina.
Kod nas je uvijek bilo lakše prodavati jeftinu zabavu nego objašnjavati turistima i našim sugrađanima da Budva nije počela sa apartmanima, muzičkim trajektima i građevinskim kranovima, već mitom koji je stariji od svih država na Balkanu.
Skoro svaka vlast u Boki i Crnoj Gori se ponaša kao da je naslijedila zemlju bez istorije i fantastičih mitova.
Decenijama slušamo uglavnom šuplje priče o evropskim integracijama dok istovremeno kao da preziremo jedan od najdragocjenijih mostova koji nas povezuje sa evropskom civilizacijom, što bez sumnje jeste naše feničansko, helensko i rimsko nasleđe.
Vidio sam i naslušao se da su u normalnim i zdravim društvima mitovi temelj identiteta dok su nama smetnja za parking na tri nivoa i novu betoniranu parcelu.
Sve prethodno su jaki razlozi što je Harmonija danas nepoželjna.
U zemlji i gradu gdje vladaju buka, podjele, neznanje i kratkoročni interesi, harmonija i Harmonija predstavljaju opasnost.
Znam dobro, gledam to već trideset godina da je lakše uništiti uspomenu na Harmoniju nego priznati da smo od grada nastalog iz najvećeg of svih mitova napravili samo jeftinu i trećerazrednu kulisu.
Na svjetski dan posvećen muzici, 21. jun, Budva, kao i mnogo godina unazad, ostaje „bez tona“ a cijela naša država „bez sluha“.
I nije to slučaj samo sa muzikom i kulturom.
Već godinama Crnogorci, Bokelji i Budvani ne uništavaju samo harmoniju među ljudima srozavajuči imidž gradova i države na najniže grane. Mi, osim prethodnog, uredano, uporno, i reklo bi se uvrnuto ritualno, uništavamo Harmoniju.
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)
