Piše: Vladan Samardžić
Milica Rakić, Bojan Đordumović, Dušanka Savić, Ana Bjeletić, Ivan Marković, Jelica Munitlak, Verka Mladenović, Branko Mitrović,… Djeca, majke, očevi, braća, sestre.
Naš narod, srpski, stradalni, naši prijatelji, komšije. Stotine ili hiljade njih, pitanje koje duže od četvrt vijeka lebdi nad nama kao porazna činjenica:
– Da li je moguće da 26 godina od NATO agresije nismo prebrojali sve direktne žrtve besomučnog bombardovanja i da smo još na procjenama izginulih između 1.200 i 4.000 civila.
Sve mi znamo, ili se samo pravimo da znamo dok tumačimo tuđe naučne radove, da je NATO u 78 strašnih dana upotrijebio 23.614 komada vazdušne municije i bacio na nas gotovo 15 tona osiromašenog uranijuma. Znamo da nas NATO i danas ubija, s obzirom na to da je stopa smrtnosti od malignih tumora još 2017. bila veća za čak 36 odsto u odnosu na 1998.
Znamo i da je poluraspad U-238 – 4,5 milijardi godina i da tokom dezintegracije oslobađa alfa i gama zrake, proganjajući na do 14. koljena.
Pravimo se da znamo, a da saznamo – nećemo. E, ta bolna i porazna istina, ako se ne dozovemo pameti, ostaće pokoljenjima kao vječni usud i pitanje – zašto nismo zapisali svako ime i prezime ubijenog u Batajnici, Varvarinu, Aleksincu, Grdelici, Surdulici, Valjevu, Beogradu, Čačku, Prištini…
Nismo, reći će mnogi, popisali ni imena umorenih u Jasenovcu pa tako svako „vitla“ brojevima kao što su ustaše vitlale noževima. Ne znamo ni ime svakog ubijenog Srbina u Drugom svjetskom ratu, ni prezime izginulih u Velikom ratu. Mnogima ne znamo ni kosti gdje su. Pa šta mi onda znamo dok danima, razjedinjeni, upiremo prstom jedni u druge.
Znamo da, recimo, Skupština Srbije 2021. nije usvojila inicijativu za formiranje Komisije koja bi utvrdila tačan broj nastradalih 1999, znamo i da je „Bijela knjiga“, dokument o zločinima i žrtvama NATO, volšebno nestala iz javnosti poslije 2000. Znamo, a ništa ne znamo.
I zato još jedno, upravo najavljeno formiranje Komisije za popis žrtava agresije ne smije da ostane samo puka vijest. Ne smije, jer ako to ne riješimo, niko nas, zapisaše nedavno četvoro naših eminentnih stručnjaka, ne može opravdati, a generacije koje dolaze neće nam oprostiti.
(Novosti)
(Mišljenja i stavovi izneseni u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi portala Borba)
Više nego žalosno da nismo u stanju popisati imena žrtava bilo kojeg masovnog zločina i stradanja našeg naroda. Čak ni imena mladih ljudi stradalih u Sloveniji prilikom otcjepljenja Slovenije a kojih je bilo 25 do 30 žrtava. Sve to nam govori kakve smo imali ljude u vrhu vlasti svih ovih godina. Ostaju samo bijedna jicitirsnja, obično politička, o broju stradalih.