Piše: Želidrag Nikčević

Politika je zaista opasna droga, nikad ne znaš kakvi će se budalasti narcisi pomoliti iz njene poslovične močvare.
Slušam šta priča i kako priča ovaj Nikola Jovanović.

Da, viđao sam slične fenomene u književnom životu, kad se neki totalni, na prvi pogled bezopasni diletant upornim dodvoravanjem dočepa kakvih lažnih recenzija i komplimenata, pa se onda preko noći preobrazi i uzvisi. Eto ga – gotov klasik. A nepismen.
Ali to je, kažem, sve literatura… Sprdnja i zezanje.

A ovo, bogami, nije zezanje.

Kako je moguće da iz bezbojnog, beznačajnog i čak pretjerano servilnog momka preko noći izroni ova kočoperna liderska karikatura, da neko tako gordo i veselo paradira svojom izdajom, da tako uživa u svojoj sramoti – to će za mene ostati vječita zagonetka.

Kao, arogantan, a unutra čak ne ni pustinja, nego merde, izvinite za moj francuski.

Žalim slučaj.

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrikama „Drugi pišu“ i „Kolumne“ nisu nužno i stavovi redakcije portala „Borba“)

Tagovi