Dovoljno sna za mnoge je stalna briga, ali novo istraživanje sugeriše da možda nije neophodno spavati punih osam sati kako bi se očuvalo zdravlje.
Naučnici su utvrdili da je za manji rizik od razvoja dijabetesa tipa 2 optimalno spavati oko sedam sati i 20 minuta. Ova količina sna povezana je sa boljom regulacijom šećera u krvi.
Dijabetes tipa 2 je najčešći oblik dijabetesa i nastaje kada tijelo ne koristi insulin na pravilan način, zbog čega nivo glukoze u krvi može ostati povišen. Prema rezultatima studije objavljene u naučnom časopisu BMJ Open Diabetes Research & Care, optimalna dužina sna za regulaciju glukoze iznosi približno sedam sati i 19 minuta.
U studiji su analizirani podaci 23.475 odraslih osoba. Istraživači su pratili njihove navike spavanja i pokazatelje povezane sa insulinskom rezistencijom.
Ovaj pokazatelj procjenjivan je na osnovu nekoliko faktora, uključujući obim struka, nivo glukoze u krvi natašte i krvni pritisak.
Rezultati su pokazali da su i kraće i duže spavanje od utvrđenog optimuma povezani sa lošijom regulacijom glukoze u krvi.
Stručnjaci upozoravaju da san ima značajan uticaj na metabolizam. Nedostatak sna često remeti regulaciju apetita, zbog čega ljudi mogu osjećati veću glad i jesti više nego što je potrebno.
Takođe, duže vrijeme provedeno budnim često znači i više prilika za dodatne obroke ili grickalice.
Rezultati istraživanja sugerišu da spavanje duže tokom vikenda ne donosi svima iste koristi.
Kod osoba koje tokom radne sedmice već spavaju dovoljno, dodatni sati sna vikendom povezani su sa nepovoljnijim pokazateljima regulacije glukoze.
S druge strane, kod ljudi koji tokom sedmice spavaju kraće od oko sedam sati i 20 minuta, nekoliko dodatnih sati sna vikendom može biti korisno i povezano je sa poboljšanjem nivoa glukoze u krvi.
Drugim riječima, nadoknađivanje sna može pomoći onima koji hronično ne spavaju dovoljno, ali ne donosi nužno korist svima.
Istraživači ističu da odnos između sna i metabolizma može biti dvosmjeran. Loša regulacija glukoze može doprinijeti poremećajima spavanja, uključujući i prekratak i predug san.
Na taj način može nastati začarani krug: poremećen metabolizam utiče na kvalitet sna, a loš san dodatno pogoršava metaboličko zdravlje.
Autori naglašavaju da je riječ o posmatračkoj studiji, zbog čega se ne može sa sigurnošću utvrditi uzročno-posljedična veza. Ipak, rezultati ukazuju na to da navike spavanja – uključujući i nadoknađivanje sna vikendom – mogu igrati važnu ulogu u očuvanju metaboličkog zdravlja.
(Vesti)
