Piše Momo Joksimović
Ni vremešni Durmitorci ne znaju da su članovi Narodnog odbora u tadašnjem Žabljaku, tačnije 12.jula 1935. godine, donijeli odluku da se naziv grada Žabljaka preimenuje u Aleksandrov grad. Tu vujet je dva dana kasnije objavio dnevni list „Politika“ na strani 12, gdje kaže :„Juče na Petrovdan, navršile su se tri godine od prve posjete Blaženopočivšeg Kralja Aleksandra ujedinitelja Durmitoru. „
Kraljev put je bio iznenadni i neočekivani. Sa nekoliko svojih saradnika punih pet sati je razgovarao sa predstavnicima žabljačke vlasti. Blaženopočovši kralj je tada obećao narodu da će se odmah pristupiti građenju puta kojim će se Srbija i Sandžak, preko Durmitora, vezati sa Jadranom. I zaista tako je i bilo. Radovi su odmah otpočeli i prošle godine završen je put od Šavnika do Tare, u dužini 50 kilometara. Time je Durmitor povezan sa Jadranom preko Šavnika i Nikšića.U toku idućeg mjeseca dovršiće se drugi dio puta , koji veže Durmotor sa Sandžakom i Srbijom preko Pljevalja. To je drugi krak ovog puta koji je takođe dugačak 50 kilometara. Građenjem ovog puta otvorena je najkraća veza od Beograda do Beograda., do Boke Kotorse i Dubrovnika. U znak zahvalnosti narod durmitorskog kraja održao je juče na Žabljaku svečani pomen Blaženopočivšem Kralju Aleksandru. Poslije pomena opštinski odbor se satao u svečanoj sjednici i tom prilikom odlučio je da Žabljak ubuduće nosi ime svog najvećeg dobrotvora. Tako će se Žabljak od tada zvati Aleksandrov grad. Isti tako je odlučeno da se svake godine o Petrovu danu u Aleksandrovom gradu održava nrodni sabor. Toga dana u zanak zahvalnosti , uvijek će se održavati svečani pomen Blaženopočivšem Kralju Aleksandru . Sem toga kod Vražijeg jezera biće podignuta jedna priramida kao spomenik zahvalnosti Krljalju Ujeinitelju.
Svečanom pomenu prisustvovali su predstavnici vlasti sviju kulturnih i nacionalnih društava i mnogobrojni narod ovoga kraja“.
Istražujući ovu davnašnju vijest, redakcija „Glasa Žabljaka“ je pronašla svjedočanstvo o završenom ispitu na ime Radomana Jevremovog Badnjara , za školsu 1936/37.godinu . Svjedočanstvo je izdato u Mješovitoj graevinskoj školi čiji je direktor bio Vasilije Vujisić. Na svjedočanstvu piše da je izdato školeske 1936/37.godine u Aleksandrovom gradu. Nema podataka kada je ta odluka o imenovanju grada ukinuta , jer je Žabljak zapaljen 29.maja 1942.godine i cjelokupna opštinsk dokumentacija i arhiva.
Nije se nikada zva o htjeli su kleronacisti srpski da pirobe grad ali nije uspjelo. Opet ce pokusati
Jeste se zvao par god..i znao sam ljude kojima u krštenici piše da su rodeni u Aleks.gradu..sigurno…
Dobro poznajem istoriju grada, predlog je bio ali nikada se nije zvao. To zasigurno.
Za put se veže i tačna priča od barjaktara Šibalije pri dobrodošlici kralju,kako obeća put..
Apsolutna neistina. Bio je predlog da se da naziv Aleksandrovo. Ali se narod oštro pobunio. Na Žabljaku nikada nije bila građevinska škola. Možda je badnjar završio školu u aleksandrovcu. Zašto ne pišete o tome da je Zetska Banovina kralju aleksandru poklonila Crno Jezero za njegovo lovište,nakon velike pobune naroda morali su povući poklon. to su kasnije htjeli kompezovati nazivom Aleksandrovo ali ni to narod Žabljaka nije dozvolio.
Uzmimo da je to istina, što to dokazuje?! Da je dnevnopolitička, udvorička inicijativa važnija od istorijskih činjenica, tradicije i prave istine! Jednostavno, sa ovakvim tekstovima želi se narodu skrenuti pažnja sa pravih, životnih stvari i nametnuti sekundarne teme.
Je li vam svaka istina takva? Bože, na što se Borba srozala.