piše: Gruban Malić

 

Nikad lakši izbor. Nikad slabiji i dezorijentisaniji gazda svih klanova i bezakonja, uspostavljenih u prethodne tri decenije u Crnoj Gori.
Ako je za nekoga dilema treba li glasati najboljeg studenta podgoričkog Ekonomskog fakulteta, ili za jednog od najgorih kojem su jedine sedmice u indeksu bile iz odbrane i zaštite, marksizma i ruskog.

Ako je za nekoga težak izbor da li izabrati nekoga ko je završio najprestižnije svjetske škole, zna strane jezike, ponaša se civilizovano, a obrazovna i kulturna odredišta su mu London, Beč, Rim, Pariz; ili izabrati onoga za kojeg je najglasitija univerza ona njegova na cetinjskom putu kraj Sitnice, ne mrda ni u Rastoke bez prevodioca, a vrhunac kulturnog uzdizanja su mu splavovi i Jami.

Ako je pitanje birati između emancipovanog čovjeka koji u šetnju ide sa suprugom i troje djece pristojno odjeven, ili čovjeka koji se ne pojavljuje ni u tazbinu bez desetak ošišanih pištoljdžija, sa pozlaćenim puljicama i satom od 200 hiljada. Kao vlasnik ringešpila.

Ako je teško birati između mladog i već ostvarenog poslovnog čovjeka sa internacionalnim referencama i onoga koga odlično znaju u Kolumbiji, poznat je po nadimku lopov i, istini za volju, ima planetarne reference kada je riječ o kriminalnim krugovima.

Onda ovo nije politički nego prirodni, reklo bi se čak fiziološki i refleksni izbor da svako zdrav i normalan bira dobro, a ne zlo.

A ako neko bira ne razumom i obrazom nego džepom i jugom leđa onda je on zalutao u ovu priču. I nije za ozbiljan razgovor i respekt.

Ali, nevezano za ove nedileme, ili baš taman zbog nekih od njih valjalo bi pitati naše rođake i komšije Bošnjake, pošto su oni taj „rezervoar“ i „džep“ za glasove o kojima govori i na koje računa Zlo u drugom krugu izbora za predsjednika, hoće li i zašto podržati zlo, a ne budućnost svoje i djece svih nas.

U tom smislu valjalo bi da, makar sebi, naši komšije i rođaci Bošnjaci, od kojih mnogi dolaze iz zapadne Evrope i SAD u zavičaj svake četvrte godine, kao prestupni februar, a neki samo o referendumima, odgovore na nekoliko lakih pitanja.

Je li Vas u rasejanje, tako se na našem zajedničkom jeziku kaže dijaspora, otjerao Milatović ili Zlo sa svojim ratovima, nacionalizmom i opljačkanom državom i urnisanom privredom.

Je li Jakov ili Zlo uspostavilo sistem u kojem su vođe kriminalnih klanova predsjednici sudova, glavni državni tužioci i najvisočiji činovnici i operativci policije i udbe?

Je li vaše komšije i braću s voza u Štrpcima skinuo, Milatović ili sistem koji je uspostavilo Zlo?

Je li devedesetih po pljevaljskoj Bukovici divljao Milatović sa svojim kolegama sa Oksforda ili Veljović dr Veselin sa svojim pajtosima?

Naposletku kako to da Zlo neće u njegovom rodnom Nikšiću i Podgorici gdje obitava od punoljetsva, a hoćete vi u Petnjici, Rožajama, Gusinju, Plavu…

Bolje ga znate, je li?

Svakako to je vaš politički izbor. Ali nemojte nam to prodavati kao jeftinu žvaku – briga o državi, građanska priča … kikiriki i pistaće.
To je kao onaj vic kad muž dođe veseo

kući, kao naši iz Luksemburga kad zapute na izbore, i gotovo prijeteći ženi saopštava da će je đavolisati u krevetu. A ona mu na to kaže – imaš li neki o Muju i Hasu. Loš vic komšije.

Ibrahimovića, Mustafića i druge „stanojeviće“ iz Bosnjačke stranke razumijem. Po srijedi je veliki interes. Za držanje vreće Zlo je obilato nagrađivalo, bahato kao iz tuđe magaze – najprestižnijim funkcijama, bagatelno jeftinim raskošnim stanovima, novčanim iznosima, sinekurama. Ali šta je interes većine koja nema ništa od toga? Kakav je interes običnog poštenog bošnjačkog svijeta?

Tagovi