Vukićević: Ako postoji „hibridni agresor“ u Crnoj Gori, onda je to prije svega nenarodna vlast sa medijima koje kontroliše!
piše: Boško Vukićević
Institucije i mediji pod kontrolom diktatorskog režima obrazložili su skandalozno hapšenje novinara potrebom da se država zaštiti od „lažnih vijesti i hibridnih prijetnji“. Sintagma „hibridno ratovanje“ je i dalje veoma popularna u tim krugovima, a uglavnom im služi da pod maskom izraza koji i dalje nije dovoljno jasan većini populacije pokrenu obračun sa političkim ili ideološkim neistomišljenicima. U takvoj vrsti obračuna oni koriste sva raspoloživa sredstva koja im nudi država, ali i ona koja su im na usluzi od strane specijalnih „NATO – antihibridnih timova“, koji već mjesecima vršljaju po Crnoj Gori.
A realnost je zapravo sljedeća: ako postoji „hibridni agresor“ u Crnoj Gori, onda je to prije svega nenarodna vlast sa medijima koje kontroliše, a njene hibridne aktivnosti su usmjerene prema stanovništvu naše zemlje. Kada govorimo o režimskim medijima, potpuno je svejedno da li ćemo uzeti kao primjer RTCG, Pobjedu, Analitiku, CDM, Antenu M, ili neki drugi – jer se u tom ambijentu sve radi po istom antisrpskom kalupu, iste intervencije „nezavisnih analitičara“ možemo uočiti u svim tim glasilima, iste članke i kolumne. Evidentno je da je uređivačka politika takvih medija istovjetna, kao i da svi rade po zadatku, dok je bilo koji vid nezavisnosti, profesionalnosti, objektivnosti skrajnut u drugi plan.
Često se takvi mediji žale na širenje dezinformacija i lažnih vijesti, kao i na govor mržnje druge strane, dok su oni sami prvenstveni baštinici takvih „vrijednosti“. Tako recimo Antena M, medij sa neznatnom čitanošću i uticajem, ali pozamašno plaćen od strane poreskih obveznika, jutros jadikuje jer su pohapšeni novinari konkurencije ubrzo pušteni na slobodu. I ističe neophodnost da se država obračuna sa „lažnim vijestima i govorom mržnje“. A čime godinama srpsku populaciju čašćava urednik tog medija, ako ne – govorom mržnje? Sjetimo se kako je nedavno počastio Grbljane. Nadalje, taj medij svakodnevno objavljuje navodna istorijska dokumenta čiji je osnovni cilj stvaranje odioziteta prema srpskom narodu. Što se aktuelnih protesta tiče, taj medij prikriva informacije i istinu, tako što o najvećim „dešavanjima naroda“ u istoriji Crne Gore izvještava u nekolike prostoproširene rečenice. Dakle, on direktno i smišljeno dezinformiše. To je doslovan opis medijskog hibridnog agresora protiv naroda naše zemlje. E, takav medij se žali jer im se konkurencija nedovoljno hapsi. Sličan diskurs možemo primijeniti i na ostale režimske medije.
Ogromna zabluda montenegrinske kleptokratije je u tome što ona misli da će je NATO bezuslovno i do kraja braniti u kriznoj situaciji. Tj. da će Atlantska vojna organizacija štititi sva opljačkana bogatstva i „tekovine“ vlasti. Kada bude ostvarena kritična masa slobodnog naroda na ulici, i NATO procijeni da je vrijeme – on će se jednostavno povući iz naše države. Tada će sve udarne pesnice diktatorskog režima „obrnuti ćurak“, obrazlagati kako oni ranije „nijesu baš tako mislili“, kako su bili ucijenjeni, itd. „Salire sul carro dei vincitori“ im ne smije biti dopušteno. Amnestija, možda u nekim slučajevima da, amnezija – ne.