Vučinić: Poginulima neka je slava i hvala, a preživjelima ova država duguje makar priznanje statusa u društvu koji zaslužuju

Piše: Maksim Vučinić, predsjednik Radničke partije i poslanik u Skupštini Crne Gore

Na današnji dan prije dvadeset i dvije godine počelo je NATO bombardovanje Savezne Republike Jugoslavije (SRJ) u kojem je, za jedanaest nedjelja, prema nezvaničnim izvorima poginulo oko 2.500 civila, ranjeno više od 6.000 civila, 5.173 vojnika i oko 1.000 policajaca. U bombardovanju koje je trajalo sedamdeset i osam dana, teško su oštećeni infrastruktura, privredni objekti, zdravstvene ustanove, medijske kuće i vojni objekti.

Ne smijemo zaboraviti da su prve žrtve bombardovanja bile u Crnoj Gori. Prije 22 godine, Podgorica nije priznavala odluku savezne Vlade da prekine diplomatske odnose sa državama koje su napale SRJ. Poručivali su da to nije rat Crne Gore. Zanemarili su činjenicu da su prve bombe pale na Podgoricu, Danilovgrad i Murino i odnijele prve žrtve. Za dvije decenije režim Mila Đukanovića pokazao je ignorantski odnos prema žrtvama bombardovanja uporno pokušavajući da ubijedi javnost da je NATO agresija bila opravdana.

Godišnjica agresije na naš narod i državu je prilika da se sjetimo onih koji su  dali svoje živote za slobodu otadžbine. Danas se mnogi samoproglašavaju patriotama, pričaju o ljubavi i žrtvi prema državi. Međutim jedini koji su posvjedočili svoje riječi o ljubavi prema državi  upravo pali junaci koji su bez pogovora otišli da brane Jugoslaviju kao što bi danas branili Crnu Goru.

Nisu krivi ni oni ni njihovi preživjeli drugovi što ih se država pod bivšim režimom odrekla nakon što ih je poslala u rat. Poginulima neka je slava i hvala, a preživjelima ova država duguje makar priznanje statusa u društvu koji zaslužuju.