Sa smirenjem, sa povjerenjem u Boga, u godinama kada nekom izgleda da se zauvijek mrači, da sa razvijenim barjacima stižu sva četiri jahača Apokalipse, okrenuti smo Gračanici, Pećkoj Patrijaršiji, Dečanima, jer znamo da tamo gdje je stradanje najveće, tamo gdje je krst raspeća, dolazi i spasenje, dolazi i vaskrsenje, rekao je vladika bački Irinej u Božićnom intervju za nedeljnik „Pečat“.
Sledeće 2025. godine, obilježava se 850 godina od rođenja Svetog Save, što je prilika, kako je naglasio episkop Srpske pravoslavne crkve, da i mi, slijedeći vrijednosni izbor koji je prije osam stoljeća napravio Sveti Sava, odgovorimo na pitanja koja su pred nama: kome vjerovati, šta uvažavati, za šta se boriti, a koje snage i vrijednosti odbaciti.
„Ne vidim bitnu razliku u istorijskim okolnostima u kojima se opredjeljivao Sveti Sava od onih u kojima se mi opredjeljujemo. Mi, vjerujem i nadam se, nećemo pogriješiti jer i nas, kao i naše djedove i očeve, usmjeravaju učenje i djelo Svetoga Save“, dodao je vladika bački.
Vladika Irinej konstatovao je da Zapad deklarativno teži slabljenju ili uništenju pravoslavlja, ali da i kod nas postoje različiti oblici fanatizma, kako je istakao.
„Oni su plod psihološke preosjetljivosti, možda neizbježne u našim uslovima, ali i različitih masovnih medijskih i mrežnih obmana. Zato moramo biti terminološki jasni. Naime, termin Zapad ili, sada, kolektivni Zapad, u kontekstu borbe pravoslavlja i satanizma, možemo koristiti samo u odnosu na relativno uzak krug političkih i socijalnih elita. Ni na tren namjeru za uništenje pravoslavlja ne možemo pripisivati običnom narodu, koji je na različite načine, kao i drugdje, i sam žrtva svojih elita“, rekao je vladika Irinej.
On je dodao da svaki susret sa hrišćanima Zapada ili duhovnim vođama islama, „fanatizovanim ili instruisanim grupama fanatika“, daje, u našoj sredini, povoda da optužuju sve redom za izdaju pravoslavlja i srpstva, kako je naveo.
„Sa druge strane, jasno je da određene političke, ekonomske, privredne, vjerovatno i okultističke elite zemalja Zapada, neke otvoreno, a druge manje otvoreno, vode borbu protiv pravoslavne crkve“, rekao je vladika bački.
Episkop Irinej osvrnuo se i na ukrajinski crkveni raskol podsjećajući da je tamošnja tragična podjela veoma brzo postala podjela u vaseljenskom pravoslavlju. Podijelile su se pomjesne crkve na one malobrojne koje priznaju i one koje ne priznaju „Pravoslavnu crkvu Ukrajine“, ali su se i unutar sebe crkve podijelile jer su odluke o priznanju PCU donošene bez saglasnosti arhijerejskih sabora, pod pritiskom…
„Nade za rješavanje ovog problema, najvećeg u istoriji crkve od velikog raskola između crkava Istoka i Zapada u 11. vijeku do danas, i za vaspostavljanje mira i jedinstva među pomjesnim pravoslavnim crkvama uvijek ima“, istakao je vladika Irinej.
On je dodao da smatra da bi izjava vaseljenskog patrijarha da su ga ukrajinske vođe raskola i najviši predstavnici ukrajinske vlasti doveli u zabludu da u Ukrajini svi jedva čekaju stvaranje „Pravoslavne Crkve Ukrajine“, a onda poništavanje te tvorevine, vraćanje crkvenoga statusa kvo i rejšavanje problema dijalogom ukrajinskih raskolnika i njihovih „patrona“, sa Ruskom pravoslavnom crkvom i kanonskom crkvom u Ukrajini, kao i dijalogom na svepravoslavnom nivou, ne samo spriječila novi raskol, nego bi ujedno vratila Carigradskoj patrijaršiji pređašnji ugled.
„Dalje insistiranje na postojećem kanonskom besporetku imalo bi, siguran sam, nesagledivu katastrofalnu posledicu – dugotrajan raskol, možda i novo hiljadugodište raskola, ovog puta ne između hrišćanskog Istoka i hrišćanskog Zapada već unutar pravoslavnog Istoka, raskol koji bi nepopravljivo urušio misiju i svjedočenje pravoslavlja u svijetu i iz kojeg bi se rodila ne mala eklisiološka jeres. Ne dao Bog“, istakao je vladika Irinej.
Prije mjesec dana Kraljevska biblioteka „Blek dajmond“ u Kopenhagenu u Danskoj digitalizovala je Miroslavljevo Jevanđelje, vijest za koju vladika kaže da je primio sa zadovoljstvom i radošću.
„Uvjeren sam da će digitalna kopija Miroslavljevog Jevanđelja u dobroj mjeri raspršiti maglu stereotipa o ‘Balkanu’ i ‘Balkancima’, a osobito o nama Srbima, koje inače – jedni sa podozrenjem, drugi sa prezirom, treći sa podsmjehom – mnogi u Danskoj i cijeloj Zapadnoj Evropi smatraju i nazivaju ‘malim Rusima’, ne shvatajući pritom da tako promovišu ‘velike Ruse’ i Rusiju kao veliku imperiju i civilizaciju“, rekao je vladika Irinej.
Takvi u isti mah zaboravljaju da je Balkan, konkretno grčki etnički i kulturni prostor, prvobitna Evropa i kolijevka „evropejstva“, istakao je episkop.
„O kakvog li mističkog užasa: Balkan – mati Evrope (čak i riječ Evropa je grčka, dakle neizlječivo balkanska), a ‘vizantijski Komonvelt’ i ‘ruski svet’ – evropskiji od sveukupne ‘franačke Evrope’, sa nekadašnjim centrom u Ahenu Karla Velikog, a danas sa centrom u Briselu“, prokomentarisao je vladika Irinej.
Episkop bački je govorio i o posjeti Srbiji kardinala Pjetra Parolina, drugog čovjeka Svete stolice, rekavši da je njegova posjeta potvrda prijateljskog i bliskog odnosa između Rimokatoličke Crkve, oličene u papi Francisku, kardinalu Parolinu i drugim ličnostima, i Srpske pravoslavne crkve, „kako u vezi sa pitanjem statusa Stare Srbije (Kosova i Metohije) tako i u vezi sa pitanjem krajnjeg opreza pri pokušaju kanonizacije kontroverznoga, za mene lično i opskurnoga, kardinala Stepinca“.
Dvije crkve treba zajedno da reaguju i na izazove posthrišćanskog, a sad već, nažalost, i antihrišćanskog, civilizacijskog miljea, kako je to formulisao vladika Irinej.
„Do daljnjega, razumije se, ne možemo formulisati zajednički stav po dogmatskim pitanjima (dodatak Filioque u Simvolu vjere, papska nepogrešivost i drugo), ali po navedenim ili njima sličnim pitanjima – i možemo i moramo“, zaključio je episkop bački.
