Piše: Milan Gajović, diplomirani pravnik sa advokatskim ispitom i diplomirani ekonomista, iz Podgorice

 

Duša je „najveći dokaz da si čovjek“. (Hinduistički zapis)

„Duša je bestjelesna…Duša u sebi posjeduje moć mišljenja, volje i suda…Ona donosi život.“ (Hermes Trismegistos (Triput Najveći), helenizirani nadimak Tota, staroegipatskog boga Mjeseca, nauke, astronomije, izumitelja jezika i drugih vještina; u starogrčkoj mitologiji, savjetnik bogova)

„Duša je starija od tijela. Duše se iznova rađaju u ovom životu.“ (Platon, 427.347, starogrčki filozof)

„O srce, ako neznalica kaže da će s tijelom nestati i duša, reci joj: cvijet će se osušiti i nestati, ali sjeme ostaje.“ (Halil DŽubran, 1883-1931, libansko – američki pjesnik, slikar i mislilac)

„Glavna opasnost digitalnih tehnologija…jeste da digitalni uređaji i sadržaj formatiraju i uništavaju svest…ugrađenim „udicama“ koje stvaraju digitalnu zavisnost i umnogome snižavaju intelekt…“ (Igor Stanislavovič Ašmanov, 1962, ruski matematičar i informatički ekspert; RT Balkan, 7.9.2023.)

 

Prema definiciji OECD (Organizacija za ekonomski saradnju i razvoj), vještačka inteligencija predstavlja „mašinski sistem sposoban da daje predviđanja, preporuke ili da utiče na okruženje pomoću datih ciljeva koje definiše čovjek.“
Termin „vještačka inteligencija“ (VI) (eng. artificial intelligence) prvi put je upotrijebio DŽon Makarti (John McCarthy), 1927-2011, američki matematičar i kompjuterski naučnik), 1995.godine. Definisao je kao sposobnost računara ili kompjuterski kontrolisanog robota, koja se može primijeniti na bilo koju mašinu koja pokazuje osobine karakteristične za ljudski um, kao što su učenje i rešavanje problema.
Marvin Minski (Marvin Minsky), 1927-2016, američki matematičar i jedan od najznačjnijih naučnika u oblasti vještačke inteligencije) je kazao da je to „konstruisanje računarskih sistema sa osobinama koje bi kod ljudskih bića bile okarakterisane kao inteligentne.“
Među prvima koji je radio na planu VI bio je Alan Tjuring (Alan Mathison Turing, 1912-1954, engleski matematičar, logičar i kriptograf), koji je 1950.godine postavio kamen temeljac u filozofiji VI. On je sačinio predlog testa pomoću koga možemo da utvrdimo da li je neka mašina inteligentna. Ako u razgovoru sa njom ne možemo da je razlikujemo od čovjeka, onda se radi o inteligentnoj mašini.

Vještačka inteligencija je upotreba digitalnih računara za imitaciju razumnog (ljudskog) ponašanja. NJen cilj je razvijanje programa (softvera) koji će računarima omogućiti da se ponašaju na inteligentan način. Označava sposobnost jedne vještačke tvorevine za realizovanje zadataka (funkcija) na način koji je karakterističan za ljudsko rasuđivanje. A inteligentno ponašanje jeste pronalaženje najefikasnijeg niza operacija koje dovode do rešenja problema. Znači, do rešenja se dolazi postepeno, uz memorisanje prethodnih koraka koji se koriste za ispravke ukoliko je pređeni put pogrešan. Bira se onaj korak koji predstavlja najkraći put do željenog cilja.
VI je karakteristična za mašine (računare) koji imaju mogućnost da sačuvaju naučene informacije analizom ranijih podataka i njihovim upoređivanjem sa podacima iz sličnih situacija u prošlosti. Podrazumijeva mogućnost analize velikog broja podataka u realnom vremenu.

Mašinsko (mehaničko) učenje (MU) se zasniva na jedinstvenom pamćenju prethodnih poteza i procedura (algoritmima). Algoritam je precizan opis načina rešavanja problema (zadataka), na osnovu niza detaljno definisanih pravila (procedura, postupaka, uputstava). To je logički redosled koraka koji vode ispunjenju cilja na osnovu, jasno i potpuno, određenih kriterijuma. Algoritmi MU se zasnivaju na definisanim matematičkim obrascima (primjenom matematičke analize, statistike, teorije vjerovatnoće i numeričke optimizacije).Postupak rešavanja problema se opisuje formalnim (programskim) jezicima (algol, fortran, kobol…). Programiranje se svodi na saopštavanje činjenica preko pogodnog formalnog jezika.

Znači, kompjuterski programi su bazirani na preciznim algoritmima putem kojih se sprovodi ono što je čovjek kodirao u računarskim jezicima. Razvoj algoritama omogućava računarima da uče iz baza podataka. Rešavanje zadatka karakteriše sistematska pretraga i cilju pronalaženja ranije definisanog rešenja. Jednom iznađeno rešenje program može zapamtiti i iskoristiti kad se sledeći put nađe u istoj situaciji.
Mašinsko (mehaničko) učenje je sposobnost VI da kreira algoritme i sisteme koji se mogu veoma lako prilagoditi novim situacijama i koji uče na bazi iskustva. To je i sposobnost rešavanja zadataka bez posebnog programiranja za to. Algoritmi mašinskog učenja otkrivaju obrasce, uče kako da predviđaju i daju preporuke. Ovo znači da računari ne moraju biti posebno programirani za određeni zadatak. „Generativni“ model mašinskog učenja (generativna vještačka inteligencija) prepoznaje obrasce u ogromnom broju podataka za obuku, kako bi na osnovu njih stvorio potpuno novu smislenu mješavinu podataka kao, na primjer, tekstualnih, vještački inteligentnih jezičkih modela.

Tehnikom mašinskog učenja mogu da se rešavaju i zadaci za koje računar nije bio „treniran“, u nezamislivo kratkom realnom vremenu. To je napredak u odnosu na primjenu logičkih tehnika, odnosno procedura koje se zasnivaju na primjeni pravila logičkog rasuđivanja (programiranja), odnosno kreiranja inteligentnih sistema zasnovanom na logici.
Duboko učenje („Deep Learning“), međutim, podrazumijeva povezivanje logičkih struktura u složene sisteme nalik onima u ljudskom mozgu (vještačke neuronske mreže). Takve mreže su uprošćene kopije moždanih struktura. Znači, tehnike „dubokog učenja“ sprovode se primjenom algoritama mašinskog učenja zasnovanom na posebnom ustrojstvu neuronskih mreža.

Vještačke neuronske mreže – sistemi predstavljaju povezanost niza elemenata (procesora, jedinica) koji obrađuju podatke. Takvi sistemi imaju sposobnost da uče na ograničenom broju primjera. Svaki od njih ima lokalnu memoriju, odnosno sposobnost pamćenja podataka koje obrađuje. Te jedinice su povezane komunikacionim kanalima (vezama). Podaci koji se razmjenjuju su numerički (digitalni).

Radi unapređivanja vještačke inteligencije, sprovode se psihološka i fiziološka ispitivanja prirode ljudskog uma i razvijaju se sve složeniji računarski sistemi (sve brža obrada podataka u realnom vremenu). Unapređuju se vještački digitalni sistemi neuronskih mreža koji oponašaju ljudsko razmišljanje, odnosno strukturu ljudskog mozga pomoću tzv. genetskih algoritama. Međutim, rezultati su još uvijek daleko od inteligentnog ljudskog rasuđivanja.
Istraživanja su, na primjer, pokazala da je problem strukturne logike jezika, odnosno njegove sintakse, moguće riješiti programiranjem odgovarajućih algoritama. Ali, problem značenja riječi (semantika) je mnogo složeniji. ChatGPT (Generative Pretrained Transformer), najsavremeniji model VI za obradu jezika ima i sposobnost semantičke obrade prirodnog jezika i sposobnost imitacije ljudskog dijaloga, ali je to i dalje neuporedivo sa konverzacijskim sposobnostima čovjeka.
Vještačka opšta inteligencija bila bi dostignuta kada bi mašina mogla da riješi bilo kakav inteligentni zadatak kao i čovjek. Odnosno kada bi digitalna tehnologija imala ljudski intelektualni kapacitet. Ali, ljudska inteligencija obuhvata ne samo logičku, nego i emotivnu, motoričku, socijalnu…
VI nije sposobna za rešavanje zadataka koje podrazumijeva izričito ljudske atribute, kao što su emocionalna inteligencija, razmišljanje „van kalupa“, smišljanje i realizacija novih ideja – „kreativni poslovi“. Za VI su nedostižni ciljevi koji zahtijevaju duboko razumijevanje ljudi i njihovih međusobnih odnosa. Sposobnost rešavanja problema u nepredviđenom okruženju i „socijalne vještine“ su ljudski domen.

Dalji razvoj VI izaziva čitav niz pitanja:
Da li vještački inteligentni sistemi (računari – roboti) mogu imati dušu (svijest)? Da li je moguće kreirati (samo)svjesne sisteme čiji bi intelekt, „superinteligencija“, bio nadmoćan ljudskom, tako da čovjek više ne bi bio „najrazumnija forma života na Zemlji“? Da li takvi sistemi mogu imati svoj „unutrašnji život“, zasnovan na ljudskim emocijama, i biti sposobni da reaguju različito, zavisno od trenutne situacije, i da „čitaju“ ljudska osjećanja? Da li VI može preuzeti vlast od ljudi?
Odgovor je – ne! Pokušaću da objasnim zašto.
Duša je, po definiciji, entitet, ono što čini život, princip života, znak života ili ono što se samim sobom pokreće, bestjelesna esencija živog bića.
Božanska inteligencija u čovjeku uvijek će biti nenadmašna. Još u embrionalnoj fazi duša se „udružuje“ sa tijelom, odnosno oživotvoruje tijelo. LJudski mozak je „smještaj duše“. Čovjekova duša je „iskra Božja“ neizmjernih kapaciteta, ali od nje, same i utjelovljene, zavisi da li će ih koristiti za dobro ili protiv Boga. Po hinduizmu, stvarno biće je duša,

Koncept svetootačkog Božjeg Otkrivenja podrazumijeva da „Tvorac otkriva sebe stvorenom svijetu kroz djela simbole i događaje“. Otkrivenje – (sa)znanje dolazi otjelovljenim dušama ljudskim sa viših nivoa svijesti (viših nivoa stvarnosti), odnosno od bića koja su vaznesena (vozdignuta) na viši nivo svjesnosti. Božanski koncept Svepostojećeg podrazumijeva hijerarhiju stvarnosti.
Božanska Svesvijest (Riječ) je dubok i nedokučiv nivo inteligencije koji kreira duše (život) i, potonju, materiju. Drugim riječima, duša je iskonska, odnosno apriorna kategorija. Ona je vječna, ali u tijelu podleže zakonitostima materijalnog svijeta. Svjesnost (svijest) je simbol prisustva duše u tijelu.
Svijest je i sposobnost čovjeka da misli, da bude svjestan. To je normalno psihičko stanje koje nam omogućava realno doživljavanje samog sebe i okružujućeg svijeta i samosaznanje o postojanju sopstvene svijesti – samosvijest. Sjetimo se Dekartovog „Cogito, ergo sum“ („Mislim, dakle postojim“).
Još uvijek ne postoji precizna i potpuna definicija svijesti, što je zadatak filozofije, biologije, psihologije i sociologije… O prirodi svijesti umovali su mnogi mudri ljudi. Tako, na primjer, svijest je „odnos duha prema samome sebi kao pojavi“ (Hegel (Georg Wilhelm Friedrich Hegel), 1770-1831, njemački filozof), elan vital (Anri Bergson (Henry Bergson), 1859-1941, francuski filozof), „stanje stalnog potoka bez kraja“ (Edmund Huserl (Edmund Husserl), 1859-1938, njemački filozof jevrejskog porijekla)…

Navešću i nekoliko citata:
„Moj mozak je samo prijemnik. U Univerzumu postoji jedno jezgro iz kojega dobijamo znanje, snagu, inspiraciju…“ (Nikola Tesla).
„…matematičko razmišljanje (i svjesno mišljenje uopšte) (je) nešto što se ne može obuhvatiti bilo kojim čisto računarskim modelom mišljenja…“ (Rodžer Penrouz (Roger Penrose), 1931, engleski matematičar, fizičar i filozof nauke).
„Nijedan računarski sistem nije sam po sebi dovoljan da nekom sistemu podari svijest. Ukratko, programi nijesu svjesni i oni sami po sebi nijesu dovoljni za posjedovanje svijesti.“ (DŽon Serl (John Rogers Searle), 1932, američki filozof).
„Ne postoji ništa što znamo toliko intimno kao iskustvo svijesti, ali isto tako ne postoji ništa što je teže objasniti.“ (Dejvid Čalmers (David John Chalmers), 1966, australijski filozof).

Vještačka inteligencija je postala stvarnost. Sistemi, zasnovani na neuronskim mrežama, zamjenjuju ljude u raznim domenima i ispunjavaju zadatke koje ljudi, na tako brz i efikasan način, ne mogu da riješe. Ali, pamet je privilegija čovjeka, a vještački inteligentni sistemi rade onako kako ih je čovjek osmislio. Oni su sposobni da izvršavaju složene zadatke, ali na način kako ih čovjek postavlja.
Roboti zavise od čovjeka. Izvore napajanja, podatke koji se unose u bazu podataka, način obrade podataka određuje čovjek. Drugim riječima, ljudi snabdijevaju računare podacima, programiraju načine obrade podataka (algoritme), definišu algoritamske ciljeve. Mašine, kao hardveri sa VI ili softveri, nijesu autonomna „bića“, već ljudski „proizvodi“. Ne mogu biti zlonamjerni roboti nego ljudi koji upravljaju njima. Nijesu opasne mašine već ljudi koji rukuju njima.
Nažalost, dostignuti stepen vještačke inteligencije ima i svoju, negativnu stranu. Tehničko- tehnološki razvoj je nemoguće zaustaviti, ali je gubitak radnih mjesta njegova zakonita posledica.

Digitalna revolucija, to jest stvaranje globalnog postindustrijskog informacionog društva (masovna robotizacija i kompjuterizacija, uvođenje novih nano, bio i informacionih tehnologija (NBIK tehnologija)) zakonito izaziva promjenu svijesti i prirode čovjeka, te promjenu sistema vrijednosti u socijalnoj i kulturnoj sferi.
Opasnost od daljeg razvijanja vještačke inteligencije sa sastoji i u realnoj mogućnosti da mali i ekskluzivni krug ljudi – globalista (zapadnih megakapitalista) kontroliše i zloupotrebljava njenu primjenu, ne za dobrobit čovječanstva, već za ovladavanje planetom i porobljavanje ljudi. VI doprinosi i „efikasnijem“ vođenju ratova „na distanci“, odnosno usavršavanju oružja za masovno uništenje.

Zato je zadatak nad svim zadacima zapadne „elite“ stvaranje vještačke inteligencije ili „Nadrazuma“. Cilj je uspostavljanje novog robovlasničkog društva i nametanje transhumanističkog pogleda na svijet. To podrazumijeva transformaciju čovjeka u čipovano biće, sa „kiborg sviješću“, koje bi bilo integrisano u svjetsku informacionu mrežu preko koje se kontroliše cijelo čovječanstvo. Kiborg je skraćenica od kibernetski organizam, kao spoj čovjeka i mašine (kompjutera), koji se sastoji od prirodnih (bioloških) i vještačkih djelova.
VI „doprinosi“ i usavršavanju zapadne globalističke kulture koja proizvodi otuđenog čovjeka kao izolovanu jedinku. Ta „kultura“, legitimizacijom grijeha, „ubija“ Boga u čovjeku. Čovjek se pretvara u primitivnog potrošača, lišenog ljudske svijesti i savjesti, ličnog i nacionalnog identiteta i želje za otporom. To olakšava kontrolu i pojedinaca i čovječanstva.
I, već citirani Igor Ašmanov, tvrdi, da smo zahvaljujući razvoju VI, svi pod „mjerama“ (kontrole, odnosno nadzora). Zato je, kaže, neophodna „digitalna higijena“, kao zaštita od „mentalnih virusa“.
VI doprinosi stvaranju autoritarnog „raja“ i opštoj debilizaciji (raspamećivanju), odnosno odučavanju čovjeka od potrebe da misli, uči i pamti. LJudi se vraćaju u kolektivno „skrivljeno neznanje“, ili „skrivljenu inferiornost“. Bez potrebe i obaveze za stvaranje sopstvenog nezavisnog mišljenja i ideja, čovjek postaje nesvjesni automat, puki korisnik. Istovremeno, suzbijaju se kreativne sposobnosti nelojalnih i masovno (globalno) proizvode i šire dezinformacije (lažne vijesti).
VI pomaže i usavršavanju tzv. elektronskog kriminala (sajber napadi), te povećanju nesigurnosti baza podataka i povredama autorskih prava.
Zato je neophodno hitno međunarodnopravno regulisanje nadzora nad sistemima vještačke inteligencije zbog mogućih pogubnih posledica po međunarodni mir i bezbjednost i ljudska prava i slobode, uz precizno definisanje pojma vještačke inteligencije. Urgentno je uspostavljanje međunarodnog sistema bezbjednosti i regulatornog tijela za nadzor sistema VI, kao i institucija sposobnih da upravljaju „dramatičnim ekonomskim i političkim poremećajima koje će VI izazvati“, u cilju spriječavanja zlonamjernog korišćenja. Ovo podrazumijeva i efikasniju globalnu zaštitu podataka o ličnosti.
Takođe, neophodno je uspostavljanje etičkih standarda korišćenja dostignuća VI, prije svega, radi zaštite ljudskih prava i sloboda.

Jer, ako vještačka inteligencija postane, međunarodnopravno neregulisani, potpuno integrisani dio globalističke birokratske mreže, biće malo manevarskog prostora za (samo)zaštitu. Jedini put spasenja je Božji Put. Ali, Bog je sa nama samo ako je u srcima našim.

 

Tagovi