Piše: Bećir Vuković
Velikodostojnike srpske crkve nazvati – mulama – može samo – ovovremeni – crnogorac..!
Zašto savremeni crnogorac – mulama – ne nazove muslimanske hodže i derviše, ili katoličke biskupe, nadbiskupe i fratre, ili jevrejske rabine, nije bogzna kakvo pitanje ako svako zna odgovor…?
Ovo što rade savremeni Crnogorci, radile su samo ustaše i komunisti koji su koljem i kamama ubijali srpske sveštenike..!
Komunisti su samarili i jahali popove, njihovi potomci visokopreosvećene nazivaju mulama. I mule se samare. I, ista škola, i, ista nauka…
To mogu reći samo savremeni crnogorski „intelektualci“ i „pisci“ i „novinari“, čiji je obrazac željko i nikolaidis, istinski – duhovni jalovci..!
Otkako su osnovane, jedan od osnovnih obrazaca „Vijesti“ jeste bezočno blaćanje Srpske crkve i srpskih vladika od Mitropolita Amfilohija do Patrijarha Porfirija i novoustoličenog Mitropolita Joanikija…
Što se tiče srpskih vladika, u „Vijestima“ isti rečnik imaju sudopere i čistačice i šoferi i prelamači i novinari – kolumnisti – urednici – pa do vrha pogane piramide….
Postoji – obrazac Crnogorca – koji je ovo morao reći – napisati – a da li je to Milo, Mirna, Željko, ili neko sreda, ili neki ini komitski anonimus, uopšte nije važno…
Ko razlikuje Mila ili Željka ili Mirnu od bilo kojeg – najprostijeg – komite. Niko, sem apsolutno neupućenog u našu tragičnu stvarnost…
Uvijek će biti tačno, da se drukčije i ne može privesti kraju potonji ostaci jedne diktature, bez kroz krajnju destrukciju i agoniju…
(Kroz agoniju prolazi zadnji komunistički otpad, i ničim se drugim ne može nazvati. Jedan od najstrašnijih puteva vodi – od sumnje – do agonije. Poslije agonije – ništa ne ostaje…)
Agonija preostalih krpa komunizma, staljinizma, policijsko – doušničkog sistema, ravna je – agoniji u paklu…
Što će reći da – uzročno – niko ne može promijeniti crnogorsku komunističku pršlost, koja je na ovaj ili onaj način rodila Željka, Mila, Miška, Mugija, Mika, Mirnu, ili bilo kojeg – sreda – unakaženog antisrbina – komitu – šovinistu….
(Npr. Miško Perović nije – lažni – Panto Perović, nego stvarni Panto – upakovan – u unekoliko drukčiju obrazinu…)
Cijela istina je u tome. Tako je i sa Željkom i Milom i Mirnom, i redom, bilo kojim mrziteljem svega srpskog…
Takvi su glavama punili jame, i maljevima stucali lobanje nejači po ledu i po lomovima….
U, međuvremenu, Crnoj Gori otpali su brkovi, samo se vijore nekolike masne dlake po junačkim prsima komite, dok se probija kroz vreli dim od kamionskih guma…
Tom svitom komanduje – šef opozicije – i istovremeno – šef države…
Željko, Milo, Miško, Miko, Veljović, Vlahović, Bošković, Božena, Draginja, Mirna, i redom – tragična je verzija – crnogorske prošlosti…
Nije riječ o rečniku Željkovom i Molovom, nego je riječ o onome – šta bi – trkimice uradili – da ih zapadne…
Istorija će, morati, uvesti novi pojam o novom crnogorskom beščašća, koje živimo…
Daleko od toga da su Željko, Milo, Mirna, Božena, i redom – naša sudbina, ali jesu nešto što se do kraja mora imenovati…
Nijedan Srbin ne treba da čita ni novinčine „Vijesti“, ni portal „Vijesti“.
Krene li da čita „Vijesti“, bolje da – umoči prst – u wc šolju, i nastavi da lista…!
