Vrhovni državni tužilac Milorad Marković, na čelu Tužilaštva Crne Gore, već dugo je meta kritika zbog načina na koji obavlja funkciju koja po zakonu zahtijeva nepristrasnost, istrajnost i aktivno gonjenje korupcije i kriminala. Njegova pozicija mu daje praktično faraonska ovlašćenja, uključujući nadzor nad Specijalnim državnim tužilaštvom i njegovog šefa Vladimirа Novovića. Uprkos tim ovlašćenjima, očigledno je da Marković ne radi ono što je u opisu njegovog radnog mjesta – zaštitu javnog interesa i borbu protiv visokoprofilne korupcije.

I zato se mnogi pitaju, da li Tužilaštvo vidi imovinu Đukanovića sa kojom se očigledno razmeće, poput pet miliona kojih nude kao jemstvo za Aca.

Najviše zabrinjava činjenica da Tužilaštvo Crne Gore ne reaguje na očiglednu multimilionsku imovinu koja je u vlasništvu braće Mila i Aca Đukanovića. Za njih, čini se, sistem ne postoji – braća Đukanović ostaju nedodirljiva, dok institucije koje bi trebalo da štite zakon zatvaraju oči pred jasnim slučajevima sukoba interesa i enormnog bogaćenja.

Ova kritika nije samo iz opozicije. Kada je Milorad Marković predstavio izvještaj o radu VDT-a, naišao je na osudu i od vlasti i od opozicije, što jasno pokazuje da ni politički centri moći ni građanska zajednica nisu zadovoljni njegovim radom. Umjesto da aktivno pokrene istrage i garantuje pravdu, Marković se, čini se, povlači iz ključnih slučajeva ili odlaže akciju, ostavljajući sistem zakona i pravde paralizovanim u situacijama kada je zaštita javnog interesa najpotrebnija.

Dok obični građani i preduzetnici osjećaju posljedice nedjelovanja pravosudnog sistema, očigledni slučajevi visokoprofilne korupcije ostaju nerasvijetljeni. Faraonska ovlašćenja VDT-a, umjesto da budu alat za pravdu, postaju sredstvo inertnosti i zaštite privilegovanih, što Crnoj Gori šalje poruku da zakon nije jednako primjenjiv za sve.

Tagovi

Pročitaj još