Velikan jugoslovenske, evropske i svjetske košarke konačno je dobio zasluženo poštovanje – legendarni Radivoj Korać biće uveden u „Košarkašku kuću slavnih“ (Naismith Memorial Basketball Hall of Fame) u Springfildu u Masačusetsu.
Korać će biti uveden u „Kuću“ skoro 53 godine nakon saobraćajne nesreće u Sarajevu u kojoj je izgubio život u 31. godini. Ljevoruki centar rođen u Somboru smatra se jednom od najvećih košarkaških figura svog vremena i lično je izuzetno značajan u popularizaciji košarke na ovim prostorima.
Tokom sedam godina Korać je nosio dres reprezentacije Jugoslavije – osvojio je olimpijsko srebro u Meksiko Sitiju 1968. godine, dva srebra na svjetskim prvenstvima, kao i dva srebra na Evrobasketima.
Koraća je predložio Međunarodni komitet, a od košarkaša sa ovih prostora članovi Kuće slavnih su još i: Dražen Petrović, Dražen Dalipagić, Dino Rađa, Vlade Divac, Toni Kukoč, Krešimir Ćosić. Među trenerima ova čast je ukazana Aleksandru Nikoliću i Mirku Novoselu.
Među košarkaškim velikanima koji će 2022. godine biti uvedeni u Kuću slavnih najviše pažnje privlače Emanuel Đinobili, najveći košarkaš u istoriji Argentine, četvorostruki NBA šampion, Tim Hardavej, petostruki Ol-star i legendarni NBA trener Džordž Karl – šesti po broju pobeda u istoriji NBA.
„Klasa 2022“ biće uvedena u „Kuću“ u noći između devetog i desetog septembra 2022. godine.
Radivokj Korać rođen je 5. novembra 1938. u Somboru. Poznat je po igrama u svom klubu OKK Beograd i u reprezentaciji. Proglašen je sportistom godine u Jugoslaviji 1960.
Počeo je da igra za BSK (OKK Beograd) sa 16 godina i igrao je krilnog centra sa visinom od 193 cm, a trener mu je bio Borislav Stanković.
Sa OKK Beogradom Korać je osvojio četiri prvenstva Jugoslavije (1958, 1960, 1963, 1964). Bio je prvi strijelac i igrač Standarda iz Liježa, prvaka Belgije (1967/68), igrajući za Petrarku iz Padove, bio je prvi strijelac prvenstva Italije (592 poena na 22 utakmice).
Korać je kao igrač OKK Beograda nastupao na raznim evropskim takmičenjima. Tri puta je proglašen za člana najboljeg evropskog tima. Na utakmici Kupa evropskih šampiona protiv Alvika iz Stokholma 1965. godine, Korać je postigao 99 poena (utakmica se završila rezultatom 155:57) i zamalo srušio rekord Vilta Čejmberlena koji je 2. marta 1962, na utakmici između Filadelfija Voriorsa i Njujork Niksa, postigao 100 poena.
Bio je najbolji strijelac prvenstva Jugoslavije sedam godina uzastopno, što je najviše u istoriji jugoslovenske košarke, sa prosjekom poena po utakmici od 32,7.
Za jugoslovenski nacionalni tim je debitovao 1958. Za reprezentaciju Jugoslavije je igrao na četiri Evropska prvenstva i na tri je bio prvi strijelac (Beograd 1961. – 216, Vroclav 1963. – 239, Moskva 1965. – 195). Sa reprezentacijom je osvojio dvije srebrne medalje na Evropskim prvenstvima (1961, 1965), dvije na Svjetskim prvenstvima (1963, 1967) i Olimpijskim igrama 1968, kao i bronzanu medalju na Evropskom prvenstvu 1963. Odigrao je ukupno 157 međunarodnih utakmica i postigao 3.153 poena, sa za tadašnje standarde visokim prosekom od 20,1 poena po utakmici.
Radivoj Korać je poginuo u 30. godini u saobraćajnoj nezgodi 2. juna 1969. kod sela Kamenice, 12 km od Sarajeva, poslije utakmice između reprezentacije Jugoslavije i selekcija Bosne i Hercegovine. Radivoj Korać je prvi sportista koji je sahranjen u Aleji velikana u Beogradu.
FIBA je 1971, na predlog tadašnjeg generalnog sekretara Vilijama Džounsa, u Koraćevu čast pokrenula takmičenje Kup Radivoja Koraća, a košarkaške utakmice nisu odigravane 2. juna, po odluci Košarkaškog saveza Jugoslavije. Pehar koji se dodjeljivao pobedniku ovog takmičenja nazvan je „Žućkova ljevica“. Ovo evropsko takmičenje je ugašeno 2002. a Košarkaški savez Srbije i Crne Gore je promenio ime svog nacionalnog kupa u Kup Radivoja Koraća.
(sport klub)
