Piše: Marko Kentera, nekadašnji sekretar za privredu i finansije i direktor JU Grad teatar i TV Budva
U mom djetinjstvu, reklo bi se „bilo jednom, davno, u jednoj zemlji“, vašar smo razumjeli kao privilegiju velikih i modernih gradova.
Nekoliko nedelja krajem godine, kada ljudi stvarnost pretvaraju u bajku, u divna svjetla, karakterističnu muziku i slatko obećanje da grad zna da slavi sebe i svoju veličinu.
Ja sam kao dječak žudio za tim a poslije, kad sam imao prilike da vidim desetine bajkovitih vašara, gledao sam ih kao privremeni višak radosti ali nikad višak vulgarnosti.
Vašar je za mene bio znak neke vrste urbanosti.
Ono što su naši „gradski oci“ postavili ispred Starog grada Budve nije vašar.
To je opasan simptom.
Primitivan, loš, zao prema svom gradu, zastario i divljački proizvod jedne „platforma vlasti“ koja kao da se takmiči sama sa sobom dokle može da ide u ponižavanju sopstvenih građana.
Razumijem sve to kao tragičnu sliku Budve danas koja stoji nasuprot slika najvećih gradova svijeta
Ta razlika, na moje razočarenje, nije kulturna, već zaista izrazito civilizacijska.
Budva, grad koji bi morao da se poredi sa najljepšim gradovima Mediterana, sa Dubrovnikom, Barselonom ili Monakom, danas se poredi sa improvizovanim, zastarelim i vulgarnim vašarištima bez ikakvog identiteta.
Kao da neko želi, a bez sumnje želi, da provjeri koliko daleko može da ide u razvaljivanju smisla prostora, istorije i ukusa. U promociji sopstvenog nepoznavanja i nerazumijevanja Budve.
Kao da se planski briše sve što podsjeća na mjeru.
Primjer masovnog postavljanja toaleta ispred Starog grada, na samom trgu, prvi put ikada na ovaj način, brutalna je potvrda dvije činjenice: da vlast ne voli Budvu i da je duboko ne razumije.
To nije tehničko pitanje već snažna poruka koja nije, kao obično, upakovana već bolno jasna. Poruka Platformaša o odsustvu stila, odsustvu svijesti i potpunom nerazumijevanju imidža grada koji živi od svoje ljepote i pamćenja.
Sve što je sada ispred Starog grada fenomen je koji treba gledati i zapamtiti.
Treba obavezno, posjetiti, doći i vidjeti kako izgleda kada se svoj grad ne voli.
Kako ne treba raditi.
Kako se istorijski prostor pretvara u kulisu za neukus i nered.
Vašar je, inače, za mene lično, lijepa stvar.
Bajkovita.
Budvanski vašar nosi sve negativne konotacije te riječi, koja je nerijetko vezana za urbanizam Budve – nabacano, ružno, bučno, besmisleno.
Platformaški haos bez ideje.
Turbulencija bez trunke estetike.
Direktan i snažan udar na stil Budve, ako je ostalo nešto od njega.
Ništa od ovoga nije slučajno.
Ovo je, pored ostalog, i proizvod nelegalnog Plana privremenih lokacija, kojim Opština u dogovoru sa Vladom ponižava Budvu i stvara ogroman prostor za korupciju.
Providna igra „odmetnutog“ i „autentičnog“ krila NSD koji se, vrlo uigrano, već mjesecima, iživljavaju nad Budvom, iz sebi poznatih razloga, ponajprije korupcionaških.
Jedni donose nakaradne odluke a drugi gledaju sa odobravanjem na to.
Prvi rade a drugi bojkotuju.
Svi inače čekaju neki trenutak u bliskoj budućnosti da opet ujedinjeno zajašu – narod.
Odgovornost ipak pretežno snose oni koji danas čine vlast u Budvi – DPS, SDP i “Budva naš grad”.
Ovim su dotakli dno.
Budva nije vašar.
Osim kada je vode oni koji je tako vide.
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)
