Iz Udruženja za održivi razvoj saopštili su da u crnogorskoj politici, za razliku od muškaraca, koji se u medijima prezentuju kroz donošenje važnih odluka, upravljanje procesima i manifestaciju moći, žene su uglavnom svedene na komentarisanje fizičkog izgleda i privatnog života.
„To je jedan od glavnih zaključaka analize koju je UZOR sproveo u okviru projekta ‘(Ne)željene u javnom prostoru’, a koja potvrđuje da problem niske političke participacije mladih žena u Crnoj Gori nije pitanje nezainteresovanosti, već pitanje cijene koju taj angažman nosi“, naveli su.
Prema njihovim riječima, analiza UZOR-a pokazuje da mlade žene prate društvene i političke teme, promišljaju o socijalnoj pravdi, ljudskim pravima i javnim politikama, ali formalnu politiku doživljavaju kao zatvoren, konfliktan i hijerarhijski ustrojen prostor u kojem je njihov integritet stalno pod znakom pitanja.
„Između interesovanja i angažmana stoji racionalna procjena rizika – a taj rizik je, prema njihovim riječima, nesrazmjerno veći za žene.
Nalazi istraživanja ukazuju na duboko ukorijenjene obrasce medijskog predstavljanja koji oblikuju političku stvarnost. Žene u politici dominantno se percipiraju kroz prizmu kontroverzi, ličnih napada i negativne pažnje, dok se njihov program, znanje i rezultati rada stavljaju u drugi plan.
Takvo kadriranje ne samo da reprodukuje rodne stereotipe, već šalje snažnu poruku o tome ko je „prirodni“ nosilac političkog autoriteta, a ko mora da dokazuje sopstvenu kompetenciju pod reflektorima javnosti“, kazali su iz UZOR-a.
Oni su dodali i da digitalni prostor dodatno podgrijava atmosferu u kojoj onlajn nasilje, govor mržnje i nepristojni komentari nijesu sporadične pojave, već svakodnevna realnost koju mlade žene jasno detektuju – pa strah od javnog linča i trajne stigmatizacije dovodi do samocenzure.
„Sve ovo dovodi do gubitka ženskih glasova u javnom prostoru, koji se dešava tiho, bez formalnih zabrana, ali sa dugoročnim posljedicama po demokratski razvoj društva. Analiza pokazuje i da su pozitivni primjeri žena u politici rijetki i fragmentisani, percipirani kao izuzeci, a ne kao rezultat sistemske podrške i ravnopravnih uslova.
Ovi nalazi jasno ukazuju da povećanje političke participacije mladih žena ne može biti svedeno na formalne mehanizme, kvote ili deklarativnu podršku rodnoj ravnopravnosti. Potrebne su suštinske promjene u medijskim praksama, odgovornije izvještavanje, efikasniji mehanizmi zaštite od onlajn nasilja i sistemska podrška ženama koje ulaze u javni prostor. Demokratija ne može biti potpuna dok značajan dio društva procjenjuje da je cijena javnog angažmana previsoka.
Ova analiza izrađena je u sklopu projekta „(Ne)željene u javnom prostoru“, uz podršku Ministarstva ljudskih i manjinskih prava. Za sadržaj izvještaja, sprovođenje aktivnosti i sve eventualne posljedice koje mogu nastati isključivo je odgovoran realizator projekta (UZOR). Stavovi iznijeti u izvještaju ne odražavaju nužno stavove Ministarstva“, zaključili su iz UZOR-a.
