U podgoričkom hramu služen pomen tragično nastradalom djetetu sa Cetinja

Jutros je u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici služena Sveta zaupokojena liturgija, povodom upokojenja dragog nam Jovana Kneževića, prenosi sajt Mitropolije crnogorsko primorske.

Svetom službom Božijom, u prisustvu Njegovog visokopreosveštenstva Arhiepiskopa cetinjskog i Mitropolita crnogorsko-primorskog g. Joanikija, načalstvovao je protojerej-stavrofor Slobodan Zeković, uz sasluženje brojnog sveštenstva Mitropolije crnogorsko-primorske i Eparhije budimljansko-nikšićke.

Nakon Liturgije, Mitropolit Joanikije je sa sveštenstvom odslužio pomen nad Jovanovim odrom, a potom se sabranima potresnim ali ohrabrujućim riječima obratio protojerej Nikola Pejović, čiju besjedu prenosimo u cjelosti.

”Časni oci, draga braćo i sestre, dragi Jovane,

Hristos vaskrse!

Još je prorok Isaija, vjekovima prije Hrista, zapisao proročke riječi: „Glas u Rami ču se, plač i ridanje i naricanje mnogo; Rahilja oplakuje djecu svoju i neće da se utješi, jer ih nema.“ Te proročke riječi, evo, juče ispuniše i naša srca i cijelu Crnu Goru viješću da je u naručje Gospodnje, u ove vaskrsne dane, poletjela čista duša našeg Jovana.

Do dolaska Hristovog, draga braćo i sestre, stradanje je bilo znak velike grešnosti, i zato Hristos Svojim učenicima, pred Svoje stradanje, kaže: „Sablaznićete se o mene.“ Jedan od savremenih teologa kaže da se te riječi odnose na svakoga od nas, koji nekad, suočen sa nekom viješću ili u nekoj situaciji, osjeti u umu i srcu pomisao da se sablazni i zapita da li je i kako uopšte nešto moguće.

Ali poslije, kada čovjek malo promisli, kada otvori svoje srce i stane pored Krsta Hristovoga, shvati da se naš Bog, Svojom istinitošću i autentičnošću, upravo pokazao time što se poistovjetio sa patnjom, sa stradanjem, sa bolom i sa umiranjem ovoga svijeta.

I sve ono što se dešava u svijetu, dešava se i nama u Crkvi. Od Hrista pa naovamo, to se obično dešava onima najboljima među nama. Tako i ovo iskušenje koje je došlo na srca i živote porodice Knežević i svih nas nije ništa drugo nego prilika da vidimo njihovu avramovsku vjeru, kojom i kroz koju Raspetome Hristu prinose ono najveće, najsvetije i najljepše što imaju.

Vaskrsli Hriste, Darodavče života, Pobjeditelju smrti, daj i nama u ovim danima nade. Naročito da ne tugujemo bez utjehe. Ne želimo da se u ovom trenutku molimo samo za pokoj Jovanove duše, nego želimo da izrazimo slobodu i pred njim i pred Tobom: da i nas učiniš pričasnicima Carstva nebeskoga, Carstva vječne radosti i vječnoga života, koji si darovao svakome onome koji vjeruje u Tebe. Amin! Hristos vaskrse!”

Odar sa Jovanovim tijelom ispraćem je sa Sabornog hrama Hristovog Vaskrsenja u crkvu manastira Kosijerevo u Petrovićima – Banjani, gdje će se sjutra, u petak, 1. maja, služiti Sveta zaupokojena Liturgija sa početkom u 9 časova, a opijelo sa početkom u 13 sati.

Sahrana će se obaviti u 14 časova na mjesnom groblju kod manastira Kosijerevo.

(Mitropolija/Svetigora)