Piše: Perica Đaković
Još mi odzvanjaju najave i pred očima prolaze novinski naslovi pred nedavnu fudbalsku utakmicu između Srbije i Crne Gore, tada mi je zapao za oko jedan naslov u crnogorskim medijima „UTAKMICA ISTINE“.
Da li su mnogi mediji prenaglasili značaj jednog sportskog događaja, nazivajući ga, a to nam nije nimalo strano, istorijskim događajem, ne želim da komentarišem, jer možda je to bilo u medijsko-marketinškoj sferi moguće.
Upravo taj naslov i sada mi odzvanja, ali i para uši, možda ćete se složiti, a što je legitimno, možda i ne, jer u Crnoj Gori se ovih dana dešavaju mnoge utakmice, ne samo na sportskoj već i na političkoj sceni. U toku su utakmice oko sastavljanja 44. vlade, ali i popisa.
Opet kako bi mi rekli istorijske utakmice, jer mi sem istorijskih ne znamo da igramo neke druge utakmice.
Ona fudbalska je završena, kako je završena, Srbija je dobila 3-1 i praktično na korak je da ode na Evropsko prvenstvo.
Mi ćemo kada je u pitanju Evropa opet ostati na čekanju, reći će neko, navikli smo to eto već 20 godina samo što nismo ušli u EU. Ipak realno i sportski gledano, ostaće upamćeno prvo poluvrijeme koje su hrabro odigrali sokoli predvođeni Jovetićem, ali ostaće upamćene i časne izjave baš Jovetića i njegovih saigrača (za razliku od nekih naših političara), pa i kapitena Srbije Tadića, kome je žao što je odluka morala pasti protiv bratskog mu naroda.
Sportski i viteški rekao bih, a kako drugačije očekivati od momaka koji su profesionalci u svom poslu. Koji su na terenu ljuti protivnici, a van njega veliki prijatelji, ili braća što bi rekao DušanTadić. Toliko o sportu, biće tu još megdana ne samo u fudbalu, već i u košarci, vaterpolu, odbojci, rukometu…
Crnu Goru, kao što rekoh, očekuju i u toku su političke utakmice pa stoga i pitanje da li će i tu biti naslova „UTAKMICA ISTINE“.
Prva utakmica, formiranje nove vlade je skoro završena. Politički lideri koji će činiti 44. vladu su potpisali koalicioni sporazum (istina, nedostaju lideri Ujedinjene i Novske liste, koji su kao i CIVIS bili u koaliciji sa PES-om) i sada se igra, što bi sportskim žargonom rekli, „ekstra tajm“.
Ostaje da vidimo da li će spoljni faktor (ambasade) koji je itekako igrao igru i to iz „Var sobe“ se u tom dodatnom periodu umiješati. Spominjem „ekstra tajm“ (po onoj narodnoj koga je zmija ujela i guštera se boji) jer čini mi se da je vlada ipak na kraju sastavljena mimo njihovih želja i navijanja, odnosno da je sastavljena po izbornim rezultatima građana Crne Gore.
Jedino mi ostaje nekako u magli zašto je mandatar izbjegao najavljivani susret sa UROM i Abazovićem, da li je ipak nadvladao ljudski ego u odnosu na racio, kao i u slučaju, barem mi se čini, i sa Ujedinjenom i Goranom Danilovićem.
No, ostavimo to na dušu mandataru jer možda će oni imati priliku da se priključe u rekonstrukciji.
Druga utakmica je popis! Popis koji je nakon dvogodišnjeg odlaganja zakazan za 1. novembar.
I tu smo kao i u većini podujeljeni na dva dijela. Jedni su, a čini mi se da ih čini većina, da popis treba održati, dok što je legitimno drugi (DPS i SD) da popis treba odložiti i pozivaju na bojkot. Upravo taj poziv na bojkot stvara sliku da zaista živimo u politizovanom društvu, da jedan tehnički čin kao što je popis se direktno politizuje.
Kažem legitimno je pravo da se neko ne slaže, a zar to nije bilo i u prethodnim izborima.
I tada je opozicija iskazala nepovjerenje sa načinom kako će se popis tehnički sprovesti, ali istina nije nikad pozivala na bojkot. Zato i pitanje šta to u stvari smeta DPS-u, kome to nije smetalo kada su oni bili vlast i sprovodili popis?
Zato i otvoreno, što bi narod rekao, pitanje šta se u stvari iza brda valja. Odgledao sam sa pažnjom intervju bivšeg predsjednika dat jednoj BiH televiziji.
Izuzev stare retorike da je u pitanju ponovni, ko zna koji po redu, „pokušaj posrbljavanja Crne Gore“ i da se iza svega krije Vučić i srpski Crnogorci, pa nešto manje nego ranije Rusija, nisam vidio ništa što bi spriječilo stanovnike Crne Gore da izađu i izjasne se kako oni zaista sami misle i žele.
Šta su, kojim jezikom govore, kome etnički pripadaju, ali i šta imaju od imovine. Možda baš ovo potonje i najviše žulja jer treba narodu, koji je toliko osiromašio, pa neki jedva i preživljavaju, pokazati i reći kako se do toga stiglo, odnosno kako bi profesorica Mara Šćepanović rekla „KAKO SE KO SNAŠAO“.
Ne znam da li će nakon popisa od kojeg, čuh još uvijek zvaničnog premijera, vlada nije odustala iako je primila k znanju „preporuke“ izvjestioca Tonina Picule.
Reče Dritan da ga ne interesuje šta misle u regionu i da će vlada odluke donositi suvereno, a Danijel Žvković, VD predsjednika DPS-a koji je zvanično pozvao na bojkot, mu spočitao da se iza njegove odluke radi o ozbiljnoj manipulaciji i prevari.
Bez obzira na sve, ostaje otvoreno pitanje da li su oni što pozivaju na bojkot svjesni poruka koje šalju i kako će prihvatiti rezultate koje će popis na kraju pokazati, da li će ih prihvatiti kao realan rezultat „UTAKMICE ISTINE“ ili će im neko drugi umjesto njih biti izgovor. U sportu je rezultat ipak rezultat.
