U odnosu na pozdrav „Za dom, spremni“, Ustavni sud je u nekoliko svojih odluka izrazio jasno stajalište da je riječ o ustaškom pozdravu Nezavisne Države Hrvatske, te da taj pozdrav nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske.
Ovako glasi stav Ustavnog suda Hrvatske o korištenju ustaškog pokliča iz juna 2020. godine koji očigledno može da se okači „mačku o rep“, jer se poklič ori na svim binama – od koncertne Marka Perkovića Tompsona, pa do političke u hrvatskom Saboru. Kazni, pa čak ni protokolarnih opomena – nema.
Za Tompsonove obožavatelje, „domobrane“ i veliku većinu političara odluka Ustavnog suda, najviše pravne institucije u svakoj zemlji, ne važi. Ali su vrlo rado prihvatili stav niže instance Visokog prekršajnog suda koji je odlučio da poklič „za dom spremni“ na početku Tompsonove pjesme „Bojna Čavoglave“ – nije prekršaj.
Od dvadeset prisutnih, čak petnaest ih je glasalo za stav da je taj poklič na početku Tompsonove pjesme dopušten, četvoro je zauzelo stajalište da je javna upotreba tog pokliča uvijek i u svim okolnostima, pa i u Tompsonovom slučaju protuzakonita i predstavlja prekršaj, dok se jedan sudija uzdržao.
No, čini se da se zapravo, šta god sudovi rekli, nameće teza da „za dom spremni“ nekad i „za dom spremni“ sada nisu isti. Ovaj iz Nezavisne Države Hrvatske s kojim se kretalo u ubistva djece u Jasenovcu je navodno za osudu, a ovaj koji se čuje svako malo u hrvatskoj čaršiji je onaj iz devedesetih, odnosi se na „domovinski rat“ i „čist je kao suza“. Dakle, dodali su mu fusnotu, a providna priča prolazi, iako je svima jasno da „za dom spremni“ može biti samo jedan i može značiti samo jedno – poziv na smrt.
Ministar vanjskih poslova Hrvatske Gordan Grlić Radman izjavio je da je potrebno razlikovati korištenje ustaškog pokliča „za dom spremni“, u zavisnosti od konteksta.
Kako je naveo, treba ga osuditi u kontekstu Drugog svjetskog rata i ratnih zločina koje je počinila Nezavisna Država Hrvatska (NDH), prenose hrvatski mediji.
Istoričar Srđan Graovac kaže za RT Balkan da treba uzeti u obzir ko je igrao ključnu ulogu u politici Hrvatske devedesetih, a to je Franjo Tuđman i HDZ, koji su dobili izbore i u startu insistirali na pomirenju ustaša i hrvatskih komunista kao temelju na kojem će graditi novu nezavisnu Hrvatsku i na kojem će uspjeti da izbore tu suverenu državu Hrvatsku i realizirati „tisućljetni san“, kako je to Tuđman govorio.
„Samim tim, insistiranje na tom pomirenju govori da nije postojala ograda od Drugog svjetskog rata i svemu što se tada dešavalo, a s obzirom da je u tom trenutku bilo prošlo pedesetak godina od početka Drugog svjetskog rata, vidimo da nije moglo postojati vremensko ograničenje da nema sjećanja na Drugi svjetski rat. Kada se koristio poklič za vrijeme ratova devedesetih, nema sumnje da je on pravio aluziju na Drugi svjetski rat. Znači, pozivanje na povratak ustaša u zemlju, starih ustaša, pomirenje ustaša i komunista o kojem se govorilo u socijalističkoj Hrvatskoj govore o tome da je to bio dio narativa“, istakao je Graovac za RT Balkan i podvukao da je besmislena priča o kontekstu pozdrava, jer je u pitanju isti poklič i jasan je historijski kontinuitet.
To što „za dom spremni“ nesmetano prolazi, dok je Hrvatska protjerala iz EU mladića iz Srbije, jer je pokazao tri prsta na Hvaru, Graovac naziva licemjerjem.
„Obično licemjerje i dokaz nasilja koje se provodi nad Srbima. Hrvatsko društvo se danas ne izjašnjava osuđujuće o događajima iz NDH, jer nije provedena denacifikacija u Hrvatskoj, ili možda bolje reći deustašizacija hrvatskog društva. To što nije provedena je odgovornost komunističkog režima Jugoslavije, jer se bratstvo i jedinstvo nije moglo graditi na otvaranju pitanja – ko je počinio genocid nad Srbima tokom Drugog svjetskog rata, jer bi se došlo do Hrvata. Danas smo u paradoksalnoj situaciji da se u Hrvatskoj negiraju događaji iz NDH, da se taj pozdrav, kojim su se pozdravljale ustaše koristi kao da je normalno i da najveći dio hrvatskog društva, nažalost, ne zna ni šta se desilo u Jasenovcu, negira da se Srbima desilo išta loše, a čak ima i onih koji tvrde da su u Jasenovcu ubijali Hrvate“, navodi Graovac.
Istoričar ističe da u Hrvatskoj postoje politički krugovi, koji će čak, iako znaju šta se dešavalo, odbacivati kategorički svaku mogućnost da se desio genocid nad Srbima.
„Jer hrvatski narod ne smije da nosi žig kolektivne krivice koji genocid nosi, jer bi ih to dovelo u inferiornu poziciju u odnosu na Srbe. Pa, po svaku cijenu genocid treba negirati, koliko god to bilo besmisleno negirati, ali je politički korisno“, tvrdi naš sugovornik.
Iz Hrvatske smo navikli na priče da se koncerti srpskih pjevača otkazuju, da je ćirilica zabranjena, a da se zna šta je uvijek dobro došlo. „Za dom spremni“ živi preko osam decenija.
(RT Balkan)
Ada sto vam je ljudi. Sto ocekujete od pokatolicenih Srba i genocidne nacije kao sto su Krvati? Pa oni i ne umiju drugacije da se ponasaju osim kao djecoubice, koljaci nejaci i staraca i zena i djece! Tesla Srbin izmislio je Struju, a oni Krvati izmislili su noz koji su nazvali Srbosijek. Sta ocekujete od Genocidne fasisticke kvazidrzave? Oni i ne umiju drugacije nego kao Tomson. Prokleta im drzava, prokleta im nacija, prokleta im filozofija. Eto to su Krvati!