Komisija SAD za nuklearnu regulativu (NRC) predlaže ukidanje osnovnog principa bezbjednosti koji je 50 godina regulisao zračenje kojem su ljudi izloženi u Sjedinjenim Američkim Državama i koji je usvojen širom svijeta.
Objekti poput nuklearnih elektrana, bolnica ili akademskih institucija koje koriste radioaktivne materijale moraju da obezbijede da se izloženost zračenju drži „što je razumno moguće manjom“ – princip poznat kao ALARA.
Predlog NRC-a jeste da se napusti taj princip, uz zadržavanje posebnog standarda o maksimalnoj dopuštenoj izloženosti zračenju.
Ta dva standarda zajedno su funkcionisala u oblasti zaštite od zračenja. Ograničenja doza određuju maksimalnu količinu zračenja kojoj javnost i radnici mogu biti izloženi, dok je ALARA održavala izloženost zračenju što je moguće nižom u okviru tih ograničenja. Istraživanja pokazuju da izloženost zračenju povećava vjerovatnoću obolijevanja od raka, a taj rizik raste sa povećanjem doze.
Ograničenja doza se ne mijenjaju. Ali NRC, koji reguliše civilne nuklearne energetske tehnologije i radioaktivne materijale, sada želi da zamijeni ALARA-u „stepenastim pristupom“, koji uključuje nekoliko mjera koje objekti moraju preduzeti u zavisnosti od potencijalne doze zračenja za radnike. Strože mjere zaštite od zračenja bile bi potrebne kada se doze približe propisanim ograničenjima kako bi se osiguralo da ona ne budu prekoračena.
Predsjednik SAD Donald Tramp pokušava da čak učetvorostruči domaću proizvodnju električne energije u nuklearnim elektranama zbog rastuće potražnje za strujom usljed buma centara za obradu podataka i razvoja vještačke inteligencije. Reforma Komisije za nuklearnu regulativu (NRC) jedan je od načina na koji Tramp pokušava da ubrza razvoj nuklearnih reaktora. Prošle godine je izvršnom naredbom naložio toj saveznoj agenciji da „prihvati ograničenja zračenja zasnovana na nauci“.
Ministarstvo energetike, koje nadgleda nacionalne energetske politike, već je prestalo da koristi ALARA-u. NRC očekuje da će finalizovati svoje propise o zaštiti od zračenja u narednim mjesecima.
Predsjednik NRC-a Ho Nieh rekao je da komisija ne snižava standarde bezbjednosti.
“Samo uklanjamo dvosmislenost”, rekao je on novinarima. „Standard za izloženost radnika i javnosti ostaje isti. Samo uvodimo dodatna pojašnjenja.“
Nieh ne očekuje velike promjene u postojećim velikim, tradicionalnim nuklearnim reaktorima. Međutim, kompanije koje projektuju i grade nove, manje reaktore mogle bi brže da napreduju uz jasniju sliku zahtjeva za zaštitu od zračenja, rekao je on.
NRC je saopštio da su granice izloženosti zračenju postavljene znatno ispod nivoa povezanih sa zdravstvenim posljedicama i da očekuje da će preostali standardi i industrijska praksa zadržati doze zračenja daleko ispod opasnih granica. Za to postoji i ekonomski podsticaj – skuplje je i dugotrajnije raditi u područjima sa većim nivoom zračenja, jer pristup mora biti ograničen, a potrebne su i dodatne provjere.
Trgovinsko udruženje nuklearne industrije saglasno je sa stavom NRC-a.
„Uvijek ćemo razmatrati šta možemo da uradimo kako bismo smanjili dozu za radnike i održali izloženost javnosti van lokacije što je moguće nižom“, rekao je Dag Tru, glavni nuklearni službenik Instituta za nuklearnu energiju. „Nećemo jednostavno otvoriti vrata i dozvoliti da sve ide do propisanih granica“, kazao je.
ALARA je postala „pokretna meta“ za regulaciju, rekao je Džastin Fridman, konsultant za nuklearnu energiju koji je prethodno proveo tri decenije u Stejt departmentu SAD. Ukidanje tog pravila omogućilo bi naučnicima NRC-a da donose racionalnije odluke o odgovarajućim nivoima prihvatljivog rizika, dodao je.
Edvin Liman, direktor za bezbjednost nuklearne energije u Uniji zabrinutih naučnika, upozorava da bi pojedini djelovi predloga NRC-a mogli povećati dozvoljene doze zračenja u određenim slučajevima, a da one i dalje ostanu ispod propisanih ograničenja. Liman je posebno ukazao na predloženu reviziju standarda emisije radionuklida.
Izloženost zračenju šire javnosti ograničena je na 100 milirema godišnje. Tipična doza zračenja prilikom rendgenskog snimanja grudnog koša iznosi oko 10 milirema.
NRC želi da poveća standard dozvoljene emisije radionuklida sa konzervativne vrijednosti od 10 milirema godišnje na 25 milirema godišnje, na osnovu hipotetičke osobe koja živi u kući pored nuklearne elektrane.
NRC navodi da bi stvarne doze za javnost ostale znatno niže jer ljudi u praksi žive dalje od nuklearnih postrojenja i imaju koristi od raspršivanja zračenja u vazduhu i vodi.
Umjesto ukidanja ALARA-e, NRC bi trebalo da unaprijedi taj princip kako bi bolje zaštitio javnost i radnike, smatra Liman. Prema njegovim riječima, ALARA je postala politička meta jer neki pogrešno vjeruju da izloženost zračenju mora biti svedena na apsolutni minimum bez obzira na cijenu, iako su u praksi mogući razumni kompromisi.
Kejti Haf, bivša pomoćnica sekretara SAD za nuklearnu energiju, rekla je da zahtjev u pojedinim slučajevima može biti težak za primjenu u regulatornoj praksi. Dodatna jasnoća, prema njenim riječima, poboljšala bi regulatorni okvir bez štete po javnost. Haf je profesorka i šefica katedre na Univerzitetu Viskonsin–Medison.
Međutim, Haf je rekla da je očekivala da će NRC pojasniti šta u okviru ALARA-e znači „razumno“, a ne da će taj princip potpuno odbaciti. Dodala je da je otvorena za mogućnost da stepenasti pristup bude podjednako efikasan.
Nacionalni savjet za zaštitu od zračenja i mjerenja, koji je Kongres ovlastio da pruža nezavisne naučne smjernice, još se nije formalno izjasnio. Predsjednica Savjeta Ketrin Higli rekla je da joj se dopadaju pojedini djelovi dokumenta od 180 stranica, dok druge smatra problematičnim.
NRC bi trebalo da sagleda cjelokupnu sliku upravljanja rizikom, rekla je ona.
Na primjer, ako bi radnik u nuklearnoj elektrani ušao u područje u kojem se u vazduhu nalaze radioaktivni materijali, prema principu ALARA morao bi da nosi kompletnu ličnu zaštitnu opremu sa respiratorima, rekla je Higli, profesorka emeritus na Državnom univerzitetu Oregona. To otežava kretanje i može ih izložiti toplotnom stresu, koji bi mogao biti štetniji od niske doze radioaktivnosti.
Higli je rekla da je razlog za zabrinutost to što predlog zadržava sadašnju granicu profesionalne doze za radnike izložene zračenju na pet rema, odnosno 5.000 milirema godišnje. Primjenom ALARA-e prosječna doza za radnike bila je znatno ispod tog ograničenja.
Međunarodna komisija za radiološku zaštitu preporučuje profesionalnu dozu od dva rema godišnje u prosjeku. NRC je ranije ocijenio da nije opravdano usklađivati propise sa tom preporukom, jer su radnici već bili izloženi manjim dozama, a izmjena propisa bila bi skupa.
Higli je rekla da bi Sjedinjene Američke Države možda morale da se usklade sa međunarodnom zajednicom ukoliko ALARA bude ukinuta.
(CDM)
