Uoči 150 godina novinarstva u Crnoj Gori: Stranački telali ili robovi slobode!
Piše: Ivan Milošević
„U boljem dijelu svijeta javnost i mediji utiču na politiku, a političari zaziru od javnosti i novinara. U Srbiji su novinari pretvoreni u stranačke telale, a novine u fanzine i propagandne flajere“ – citat je iz današnjeg intervjua jedne DPS novine sa Svetislavom Basarom, književnikom i novinarem iz Beograda. Lijepo rečeno i tačno i taman koliko to važi za Srbiju ništa manje važi i za Crnu Goru!
Neću o ostalim tezama Basare u tom intervju, nijesam ga ni čitao, jer mi je na osnovu naslova sve bilo jasno, ali ova konstatacija vrijedi i njegovih deset intervjua i desetogodišnjeg izlaženja DPS novine (uz to je i savršen njen opis). Istina, nije on rekao ništa što nijesmo znali, ali je lijepo kada neko u dvije rečenice saopšti jadni sadašnji trenutak našeg novinarstva!
Za koji dan obilježiće se 150 godina od izlaženja prvog lista u Crnoj Gori (23. januar), pa svaki mučenik koji se u ovom brdima kolje sa novinarstvom i urednicima, ima valjani razlog da razmisli o pomenutom Basarovom stavu. Koliko novinari danas utiču na stavove političara, da li imaju moć da ih mijenjaju ili su obični stranački telali, a mediji su postali propagandni flajeri? Pretpostavljam da bi i dijete u trećem razredu vrtića na ovo pitanje dalo tačan odgovor i napisalo pjesmicu o novinarima kao stranačkim poltronima i medijima kao političkom oglasnom tablom! I nema šta tu ko da se vrijeđa i joguni, a posebno novinari!
Najlakše bi bilo krivicu za sve to prebaciti na druge i opravdati se okolnostima, teškim i ponekad robovlasničkim odnosom vlasnika medija prema novinarima, surovošću stranaka i javnosti koja ne prihvata da neko drugi ima neki drugačiji stav i komunističkim nasleđem jednoumlja i idolopoklonstva. Naravno, sadašnji novinarski trenutak je posljedica i svega toga, ali ipak iza svega toga stoji novinar kao slobodna ličnost i kao građanska savjest jednog društvenog sistema i zajednice. Iza svih objektivnih surovih okolnosti stoji sam pred ogledalom taj obični novinar i gleda sam sebi u lice i bira i koristi tu filosofsku i opšteljudsku tajnu nad tajnama – slobodu! I koristi je! Ili za podaništvo ili za službu slobodi! I tu više nema vađenja na objektivne okolnosti! Ti i ja, kako bi rekao Martin Buber. Ti i sloboda i niko drugi! Na osnovu tog metafizičkog izbora novinar može pogledati sebi u lice svaki put kada stane pred ogledalom ili na njemu vidi samo zadnji dio svoga poslodavca, stranačkog lidera ili tuđe ideologije! I tu su stvari jasne i nema opravdanja.
I zbog toga u ovom predvečerju vrijednog jubileja valjalo bi da novinari stanu pred ogledalo i pročitaju šta tamo piše. Možda će to biti i prvi korak ka novinarskom preokretu i prestanku služenja vlasnicima medija i političarima, novinarsko uzdizanje za stvaranje uslova da se i novinari za nešto pitaju i da se od njihovih pitanja tresu gaće javnim i tajnim vladarima naših života i naše zajednice!
Možda je za većinu novinara u CG kasno i njihova ogledala su davno polomljena, ali ovi mlađi valjda će ponekad pomisliti na raskrsnice puteva naslikane na kućnom ogledalu i valjda krenu pravcem suprotnim od onoga kojim već decenijama kaska većina novinara u ovim brdima i dolinama! Zbog njih se i odlučih da ovo napišem!