Uhapšen je pogrešni Milo

PIŠE: Bećir Vuković

Neko će nekad provjeriti koje je ovo po redu hapšenje političara Demokratskog fronta.

U novijoj istoriji Evrope nijedna politička grupacija nije tako progonjena kao Demokratski front. Još više, i povrh svega, ne zna se da li je Demokratski front više gonjen od države, dakle iznutra, ili od nekih tajanstvenih spoljašnjih sjenki. Iznutra, od svake crne vrane, i spolja od svake belosvetske demokratije.

Ne može ni biti slučajno da se na Veliki Četvrtak hapsi Milo Božović jedan od vodećih srpskih političara u Crnoj Gori.

Uostalom, najmonstruozniji i najsvirepiji napadi na srpski narod, kao i hapšenja srpskih političara, upravo su vršeni na velike hrišćanske i srpske vjerske praznike.

(A, za to vrijeme, predsjednik države Milo Đukanović, koji će opsluživati stolicu do Dana državnosti – kupa se u rajskim vrtovima Dubaija. Nekad je diktator letio za Majami, sada leti za Dubai. Nekad se izležavao ispod palmi Majamija, sada se sunča po belom pesku Dubaija. I raširio crveni suncobran ispod svog staklenog solitera.)

Uoči jednih parlamentarnih izbora montiran je teroristički udar na Crnu Goru da bi Milo Đukanović – preživio – i ostao na vlasti, uoči ovih parlamentarnih izbora – izabrano je – hapšenje Mila Božovića.

I, opet je objavljen rat Demokratskom frontu. I, tako, Front je uvijek na frontu. Iz bitke u bitku. Front tako i prima i razumije novi udar, i nastaviće bitku.

Svih ovih godina po svaku cijenu trebalo je razbijati Demokratski front. Ali, od tih udara razbijao se onaj koji je udarao. Od tih udara nije se razbijao kamen stanac, nego se razbijao malj.

Frontu je objavljen u nizu još jedan rat, pa kome opanci, a kome obojci. A, opanci će – najpouzdanija srpska obuća – ostati onome čiji su vazda i bili.

Udarilo se baš ondje gdje je Demokratski front najači. Udarilo se na predsjednika opštine Budva koji je osvojio apsolutnu vlast. Nikad nikome narod Budve nije dao takvu podršku kao što je dao Milu Božoviću. I, baš na Budvu i na Mila Božovića trebalo je udariti. Trebalo je udariti na takvo povjerenje.

Iz istih razloga i po istoj osnovi, na Veliku Subotu, mogu udariti i na Pljevlja.

Koliko je onih i inih i iz potaje i raznih partija i partijica i koliko je pijavica – pojedinaca koji će likovati poslije hapšenja Mila Božovića.

Sad će hapšenje i pritvor Mila Božovića raznorazni politički profili i profiteri okretati na svoju vodenucu, krenuće ko hijene ponešto da ušićare, i sve tako do izbora. A, prvog dana poslije izbora, pustiće Mila Božovića da se brani sa slobode. U zemlji čuda niko da se ne začudi sličnom scenariju.

(Usput, treba se sjetiti članova i pristalica DPS – a, poslije hapšenja Sveta Marovića. Kako se onda izlilo i prelilo licemerstvo, i kako je zasijao karakter novog crnogorca, tačnije – postcrnogorca.)

Zato licemeri svih boja i brkova, mogli bi još koji dan ostati u svojim rupama. Svejedno, istorija će ih zaobići u širokom luku, ostaće po srijedi samo DF, koji se borio i protiv jednih, i drugih.

Politička represija ne vrši se samo zbog političkog ubjeđenja, ne progone se samo neistomišljenici, političke represije mogu se sprovoditi i zbog pripadnosti. Što se tiče Srba u Crnoj Gori, na djelu su politički progoni iz etničkih i religijskih razloga. Kome to juče nije bilo jasno, zalud će i jutros otvarati prozor da se provjetri.

Ko ne povlači paralelu između montiranog državnog udara i hapšenja Mila Božovića, taj još ne zna gdje živi.

Politička represija može da se vrši i putem zvaničnih organa jedne države. Ali, i putem parapolitičkih organizacija kao što je mafija. Demokratski front je iskusio i jedan i drugi način.

Milo Božović, izabranik Budve, samo je za kratko otišao iz Budve. Vjerujemo, izdržaće i ovo stradanje, i iznijeće svoj krst, i vratiti se još jači i krilatiji.

Srbima je suđeno da se bore, od Zadra do Skadra, od sjevera i Dunava, do sinjega mora i južnih strana.