U sjajnom meču na Alijanc Areni Mađari dva puta vodili, ali Njemačka došla do drugog mjesta u grupi

0

I opet će neko reći da je u pitanju ona čuvena teza o tome kako se Njemac nikada ne predaje, i kako je fudbal igra u kojoj na kraju uvek pobjedi Nemac. Hodala je po tankoj žici velike sramote selekcija Jokima Leva, na kraju nije trijumfovala, ali je kasnim pogotkom Leona Gorecke stigla do boda protiv Mađarske i konačnog prolaza u narednu rundu – 2:2. Sve je prije toga slutilo na veliku senzaciju, čudo nad čudima, čak i romantičnu priču o zatvaranju kruga koji je otvoren 1954. godine.

Tog ljeta 1954. godine Mađari su u finalu Mundijala protiv Njemačke otpjevali labudovu pjesmu jedne generacije. I fudbala na ozbiljnom nivou u toj zemlji. Sve do večeras. Hrabra selekcija Marka Rosija držala je u šaci moćni Elf, igrala se sa strpljenjem i živcima istinske velesile. Možda i zaslužila da pobjedi. Ali nije izdražala. Njemačka, kao trostruki osvajač Prvenstva Evrope, morala je da pati, nervira se, gleda u oči sopstvenim slabostima. Na to su je natjerali golovi sjajnog mađarskog napadača Salaja i Andreasa Šafera. U tom 68. minutu Mađari su imali 2:1 i sjajnu priliku da postanu najveća senzacija još od Grčke.

Međutim, uspio je Leon Gorecka da sjajnim udarcem sa 16 metara donese Njemcima izjednačenje i Jokima Leva spasi giljotine. I ovako će imati šta da pitaju njemački novinari odlazećeg selektora, koji se trudio odlukama da probuši rupu dna.. Mislilo se da ne može crnje nego u Rusiji kada su se Korejci poigrali sa tadašnjim svjetskim šampionima. Ali je odlazeći Joakim Lev probušio rupu dna. Na megdan Mađarskoj izašao je sa lakom konjicom, bez razbijača u napadu. Ispred Haverca delovao je Serž Gnabri. Kombinacija koja je odgovarala vrlo disciplinovnoj odbrani Mađarske.

Još kada je Salaj trzajem glavom u 10. minutu doveo Mađare u vođstvo, nastala je opšta panika u Minhenu. Osim u onom dijelu Aliajnc Arene koji je pripadao mađarskim navijačima. I bez pomoći prve zvezde tima, Soboslaja, Mađari su bili više nego konkurentni Pancerima. Njemačka je imala samo veći posjed, ali ne i mnogo izglednih prilika. I ono malo ozbiljnih situacija kupio je Peter Gulaši.

Kao da su Mađari željeli da pokažu da nisu više samo zemlja vaterpola. I da su im zasmetale one priče o tome kako će svaki bod za njih u grupi smrti biti antologijski uspjeh. Bilo je u igri Mađarske italijanskog šmeka. Gotovo da su bili defanzivno perfektni, sve do kiksa Gulašija koji je u 67. minutu prilikom ubacivanja sa strane promašio loptu. Dovoljno da Humels na gol liniji pronađe Haverca za izjednačenje.

Ali Mađari su odbili da predaju ruke u znak predaje. Napali su odmah. I to direktno, za novi šok na Alijans Areni. I ponovo je Salaj odigrao perfektno, kaso špic najviše klase. Posle prijema vidio je da utrčava Andreas Šafer, odigrao mekanu loptu, a krilo Mađarske je bilo brže od Nojera za erupciju oduševljenja.

I za najavu senzacije. Vrlo ujednačen meč otišao je na stranu Mađarske. Još kada je Toni Kros promašio izglednu priku, sve je ukazivalo na njemački kraj. Tako nije mislio Leon Gorecka.

Na kraju grupa je završena kao što su mnogi očekivali. Njemce čeka duel sa Engleskom.

(Mozzart)

Ostavite Komentar

Your email address will not be published.