U trećem minutu utakmice u Mjerkurea Ćuku, Risto Radunović našao se tamo gdje ga tokom najvećeg dijela karijere nije bilo. Ne uz lijevu aut-liniju, ne u trku za protivničkim krilom, već centralno, dvadesetak metara od gola Čikserede.
Mihaj Toma mu je ostavio loptu, Radunović je namjestio na lijevu nogu i poslao je pravo u gornji ugao. Golman Eduard Pap mogao je samo da isprati let. FCSB je već u 16. minutu preko Denisa Politika stigao do konačnih 2:0, ali je utakmica ostala obilježena pogotkom i predstavom crnogorskog reprezentativca, koji je prema parametrima Sofascora sa ocjenom 8,4 bio najbolji igrač na terenu.
Gol je bio lijep, priča iza njega još bolja.
Dolaskom Marijusa Baćiua na klupu FCSB-a i povratkom devetnaestogodišnjeg Rikarda Padurarijua sa pozajmice u Korvinulu, Radunović je praktično ostao bez mjesta na kojem je proveo čitav igrački vijek. Klub je odlučio da preko pozicije lijevog beka ispuni pravilo o mladom igraču, a Padurariu je poslije dobre sezone u drugoj ligi označen kao jedan od najvažnijih projekata novog FCSB-a.
Plan je bio prilično jednostavan: Padurariu ide na lijevi bok, Radunović na klupu.
Naš fudbaler je, međutim, pronašao i treću mogućnost.
Nije tražio novi klub, nije čekao da devetnaestogodišnjak pogriješi, niti je od trenera zahtijevao da mu vrati ono što je godinama pripadalo njemu. Prihvatio je da se sa 34 godine pomjeri desetak metara prema sredini terena i ponovo uči poziciju na kojoj se greške više ne ispravljaju trkom uz aut-liniju, već čitanjem igre prije nego što lopta uopšte stigne do protivnika.
Baćiu ga je prvi put ozbiljno testirao u sredini tokom priprema, a zatim mu povjerio ulogu zadnjeg veznog i u pobjedi nad Arđešom na otvaranju prvenstva. Radunović je tada bio siguran na lopti, agresivan u duelima i dovoljno disciplinovan da čuva leđa mlađim saigračima. Trener FCSB-a priznao je da pomjeranje nije bilo samo njegova ideja, već „izum stručnog štaba“, uz objašnjenje da je Radunović iskusan lider sposoban da preuzme odgovornost.
Kasnije ga je opisao još jednostavnije: kao veoma inteligentnog igrača koji je bez pogovora prihvatio novu ulogu i dobro je pokrio.
Tri dana prije gostovanja Čikseredi, Radunović je u šokantnom porazu od letonske Aude 3:2 ponovo bio vraćen na svoju prirodnu poziciju lijevog beka. FCSB je primio gol u posljednjem minutu i pred revanš u Rigi doveo evropsku sezonu u ozbiljnu opasnost. U Mjerkurea Ćuku Baćiu ga je opet pomjerio ispred odbrane, a Radunović mu je odgovorio golom, kontrolom sredine i najboljom ocjenom na utakmici.
Naravno, ovakva situacija, podsjeća izdaleka na onu sa Filipom Lamom. Izdaleka, naravno jer Lam je bio jadan od najboljih na planeti, prvak svijeta, kapiten Bajerna… ali ideja ostaje ista.
Kada je Pep Gvardiola stigao u Minhen, jednog od najboljih bekova svijeta pomjerio je u sredinu, vjerujući da Lamovo razumijevanje prostora, sigurnost u pasu i sposobnost da unaprijed vidi razvoj akcije mogu biti važniji od brzine uz aut-liniju. Gvardiola je kasnije govorio da Lam može da igra na deset pozicija jer savršeno razumije igru, dok je sam Njemac priznao da mu je nova uloga pružila priliku da u zrelim godinama otkrije nešto drugačije.
Baćiu nije napravio novog Lama, niti mu je to bilo potrebno. Dobio je nešto mnogo praktičnije: način da istovremeno razvija Padurarijua, ispuni pravilo o mladom igraču i ne odrekne se jednog od najiskusnijih fudbalera u ekipi.
Radunović je, sa druge strane, pokazao zbog čega stariji igrači ponekad prežive smjenu generacija bolje od mlađih.
Uzeli su mu lijevu stranu, ali izgleda da je zauzvrat dobio čitavu sredinu terena. Možda i u reprezentaciji bude dobio sličan zadatak, a i svakako daje selektoru Vučiniću interesantan prostor za manevar.
(RTCG)
