SIBIN
Ivan veče sa Ivanovićem, izgleda ozbiljno namjerio da se kandiduje za predsjednika Srbije, I pored (nadamo se) znanja da – država nije zabavni show.
U preozbiljnoj, dovijek natmurenoj, Crnoj Gori mrka čela usled razmišljanja o esencijalnim problemima ovog palog svijeta, nema tv zabavljača, klovna koji pod reflektorima izbacuje viceve I pravi uvrnute štoseve na račun ovdašnjih, izanđalih autoriteta.
To, budimo iskreni, nisu TBOK, jer je njihova zafrkancija uvijek upućena na jednu adresu, budući da im frekvenciju obezbjeđuje isfrustrirani Šuković D.
Začudo: kako to pa da umjesto Ivana nisu predložili dvadesetčetvorominutnog Kesića? Obzirom da je jedno vrijeme u srbijanskoj opoziciji ozbiljno mjesto zauzimao Trifunović Sergej, koji se u politiku, ukratko, razumije mnogo manje nego potpisnik ovih redova u glumu.
„Vijesti“ nam neku noć isporučiše sliku o Đilasu kao o dobročinitelju koji se politikom služi(o) samo I isključivo radi visoko etičkih djela, te kao po struci inženjer, nekoliko puta ponovi kako je neophodno na brdovitom Balkanu graditi mostove koji spajaju a ne one koji razdvajaju. Eto: I biznismenu um zna sići u srce.
Elem, nama već državu vodi zabavljač, koji, iskreno govoreći, zna samo za crni humor, jer je ovo Crna Gora pa je za očekivati da je osmijeh nepoznata reakcija ovog dibidus u pojam utučenog kolektiva.
