Ljubiša Tumbaković, nekadašnji selektor Crne Gore, napustio je klupu „hrabrih sokola“ uoči kvalifikacione utakmice za EP 2020. protiv tzv. Kosova.
To se dogodilo 7. juna 2019. godine, neposredno pred meč, što je izazvalo veliku buru u javnosti.
Tumbaković se u razgovoru za „Informer“ osvrnuo na taj događaj.
Opišite nam šta se dešavalo.
– Crna Gora je za mene bila prelijepa priča. Ideale sam ostvario u Partizanu, zatim mi se desila Kina, takođe prelijepa priča, a onda sam dobio poziv iz Crne Gore, koju jako volim, i pomislio sam: „Pa zašto ne bih bio i selektor“? Dobio sam ponudu od čovjeka koji je sve u crnogorskom fudbalu, Deja Savićevića. Našli smo se u Hajatu i dogovorili za pet minuta. Provodio sam dosta vremena dolje. Bila je odlična atmosfera unutar Saveza i reprezentacije. Imamo sam fantastičan odnos i sa medijima, koji su me prepoznali kao čovjeka koji želi dobro Crnoj Gori. Potpisao sam i novi ugovor, a bilo je izgledno da ću još jedan – rekao je Tumbaković.
I kad počinje problem u vezi sa utakmicom sa tzv. Kosovom u kvalifikacijama za EP?
– Sjećam se kad je bilo izvlašenje parova u Dablinu, deset loptica u šeširu. Nas petorica zvaničnika tamo i svi govorimo samo da ne bude Kosovo iz te grupe. I prvu kuglicu izvlače, ide u našu grupu – Kosovo. Odmah sam znao da će biti problema. Od tog izvlačenja narednih šest mjeseci sam pričao da će biti problem. Dejo me je umirivao da neće. Da skratim priču, dan prije utakmice počeo je ozbiljan pritisak iz Beograda da igrači Mirko Ivanić i Filip Stojković i ja ne možemo da budemo učesnici te utakmice – kazao je Tumbaković.
Kako je to izgledalo?
– Ja dobijam poziv da će ispred moje kuće biti parkirano službeno vozilo ako mi bude potrebna zaštita. Ja govorim Deju, on kaže: „Ma neće ništa“. I tako to prenoći, osvanuo i dan utakmice. Krećemo na ručak. Dejo dolazi i pita me: „Tumbo, hoćeš li da vodiš“? Ja kažem ako igrači budu ostali, ostajem i ja. Jer od njih je sve počelo, a onda je prešlo i na mene. Oni su sve vrijeme bili na vezi sa svojim klubom. I oni su obavijestili Savez o pritiscima. Kaže Dejo: „Zovi igrače.“ Oni dolaze i kažu da ne mogu da igraju. Dejo se nije ništa protivio, samo me je pitao mogu li da vodim sastanak. Ja sam rekao da mogu, jer sam sve bio pripremio. To je jedini sastanak od hiljada sastanaka koje sam vodio, a da sam traljavo odradio. Nisam imao glas, ni ideju, pomračenje. Volio bih to da obrišem. Nakon toga, prestala je bilo kakva komunikacija sa Savezom i sa Dejom, i jako mi je žao, jer sam dolje proveo prelijepe tri i po godine – napomenuo je Tumbaković.
Jeste li odmah predložili da ne vodite utakmicu?
– Niko nije reagovao, znali su to igrači. Pričali su oni sve vrijeme sa Stojkovićem i Ivanićem. A oni su sjajni momci. Mirko Ivanić… zbog njega mi je najžalije. On je sjajna ličnost, dobar momak, kvalitetan igrač. Mnogo bi značio reprezentaciji Crne Gore. Ja sam odveo dolje i njega i Stojkovića. Žao mi je što se tako završilo. Ti igrači bi i danas značili Crnoj Gori – smatra Tumbaković.
Poslije koliko vas je Srbija zvala za selektora?
– Poslije dva i po mjeseca. Bio sam baš u Crnoj Gori kad sam dobio prvi poziv od tadašnjeg predsjednika Slaviše Kokeze. Reako sam mu da to trenutno nije opcija i da sačekamo malo. Bio sam još pod utiskom iz Crne Gore, šta mi se izdešavalo. Nije me zanimao novi posao. Onda je odmicalo vrijeme, prihvatio sam tu ideju. Prošlo mi je kroz glavu da zapravo želim da budem selektor svoje države. Godinama sam figurirao kao potencijalni selektor, ali sam uvijek imao posao i nije bila opcija – podsjetio je Tumbaković.
Kako su tekli pregovori?
– Vidio sam se sa Nenadom (Bjekovićem), on je bio potpredsjednik Saveza. Kao i svi naši raniji pregovori, i ovaj je trajao pet minuta. Nije bilo dileme. Nije me zanimao novac, nego ideal. Bogu hvala, radio sam godinama i dovoljno zaradio, ovdje mi to baš nije bilo presudno. Pred mene je postavljen osnovni cilj, da pokušam kroz baraž da odvedem reprezentaciju na Evropsko prvenstvo – izjavio je, između ostalog, Ljubiša Tumbaković.
