Tompson i cijela ikonografija koja njega okružuje predstavlja autentični izraz kolektivnog duha večinske Hrvatske danas i bilo bi apsurdno i štetno zavaravati se da postoji neka „antifašistička“ Hrvatska koja baštini nasleđe nekog tobožnjeg Narodnooslobodilačkog rata i koja predstavlja kontratežu ovoj većinskog Hrvatskoj, ocijenio je za BORBU istoričar i profesor međunarodnih odnosa Srđa Trifković.
On ističe da u današnjoj Hrvatskoj duh 1941. i dalje preovlađuje i to ne duh ustanka protiv ustaških pokolja u Hercegovini, Lici i drugdje, već onaj duh 10. travnja koji je oživio pravašku u stračevićansku verziju hrvatske državnosti.
– U zemlji od 3,5 miliona što je trenutno realno stanje u Hrvatskoj, uprkos falsifikatima popisa, da pola miliona dođe na koncert je priličan „uspjeh“. Ako uzmemo u obzir demografsku grupu od 16 do 45 godina, to je dobrih 50 odsto ciljne grupe Marka Perkovića. Mogu biti zadovoljni i njegovi producenti i on lično i naravno baštinici ideologije na koju se on naslanja – rekao je Trifković.
Samim tim, tvrdi Trifković, Srbi moraju da budu svjesni i da prestanu sa gajenjem iluzija da nestanak Srba iz Hrvatske znači i nestanak srbofobije.
– Stiče se utisak, punih tri decenije nakon Oluje, što je pao procenat Srba na promile to je Tompson uspješniji. To ukazuje na interesantnu činjenicu da je u hrvatskom društvenom i političkom biću potreban Srbin kao demonizovani onaj drugi, bez čega hrvatstvo ne može čak ni da bude definisano ni praktikovano. U tom smilsu možemo samo da ih samosažalijevamo, jer eto da nije omraženih Srba oni ne bi imali ni osnovu svog postojanja – poručio je Trifković.
Našeg sagovornika uopšte ne iznenađuje blagonaklon odnos EU prema fašističkom derneku u Zagrebu. Kako kaže, Brisel i fašizam „idu ruku pod ruku“ i ne iksljučuju jedno drugo.
– Vidjeli smo godinama da je Brisel jako tolerantan u pogledu neonacističkih obilježja i manifestacija i komemoracija u pribaltičkim republikama Estoniji, Letoniji i Litvaniji. Krajnje tolerantni su bili i u pogledu azovskog bataljona i drugih neonacističkih formacija u Ukrajini. Prema tome, nijednog trenutka ne možemo da predpostavimo da će Brisel biti užasnut Tompsonom, jer to je Briselu srcu drago. Oni će naravno dići dreku ako neko u Srbiji na tridesetogodišnjicu kvazigenocida u Srebrenici kaže da ga nije bilo, ali ni najmanje ih neće boljeti glava što veterani SS formacija iz pribaltičkih republika i Ukrajine i njihovi potomci podižu spomen obilježja svojim Banderama i lojalnim vojnicima Hajnriha Himlera – naveo je profesor.
Upitan da prokomentariše prisustvo hrvatskog premijera i ministara na Tompsonovom koncertu, Trifković ističe da će taj čin Plenkoviću predstavljati dodatan impuls na njegovom proboju ka briselskim odajama.
– Ne znači da to što je Plenković bio na Tompsonovom koncertu, da sjutra neće biti kandidovan za predsjednika Evrospke komisije. Isto kao što izjave Kaje Kalas ili prije toga Donalda Tuska koji odišu antiruskom rasističkom ksenofobijom nisu bili ni najmanja prepreka ni njihovom usponu, tako da nijednog trenutka ne vjerujem da će bilo u Briselu ili bilo kojoj drugoj prijestonici ovog konglomerata zvanog postmoderna Evropa nekoga zaboljeti glava zbog Tompsona – kazao je Trifković.
Što se Srbi budu držali dalje od EU, to imaju više šansi da prežive u 21. vijeku
EU je jedna karikatura i antievropa i što se Srbi budu dalje držali od te monstruoznosti to imaju više šansi da prežive u 21. vijeku, naglašava Trifković i dodaje da će Hrvatska, kada dođe vrijeme, zaustaviti tzv. evropski put Srbije i Crne Gore.
– Nemojmo se zavaravati, niti Hrvatska kao čanica EU, niti EU kao takva nemaju nikakvo moralno utemeljenje. To je jedna posthrišćanska tvorevina koja moralnost zasniva na vrlo selektivnim principima toga ko je kvalifikovana žrtva a ko nije – drugum riječima Jasenovac nije tema, Srebrenica jeste. Hrvatska će sjutra od Crne Gore tražiti i opoziv Rezolucije o Jasenovcu, možda i monetarnu kompenzaciju zbog pretrpljene duševne patnje i političke štete u vezi sa tom rezolucijom. Da li će i u kojoj mjeri struktura vlasti u Podgorici podleći takvim izazovima zarad neizvjesnog evropskog puta, ne znam. Ali ja bih rekao da kako god bilo, tog evropskog puta nema – on ne postoji. Hrvatska će blokirati i Srbiju i Crnu Goru na tački kada bude izgledno učlanjenje u nekom doglednom broju godina, ali sa druge strane ja bih čak rekao da je to sreća u nesreći – jer biti van briselskog kluba takvog kakav znači biti istinski Evropljanin. Dobro je biti van antievrope koja uništava porodicu, otvara dveri nekontrolisanoj imigraciji i promoviše seksualnu devijantnost – zaključio je Trifković za BORBU.

Odakle izvlačite ove ljude? Prvo Stamatović, pa Trifković… Kad će ponovo Bećir poštena Srbenda? Hoće li biti i koji novi intervju sa neprevaziđenim gargamelom Rakovićem?
Очигледно си усташоид, чим те је заболео текст!!!
Да те боли колико си глуп, не би могао на ногама да се држиш. Срђа вас само упозорава. А ви слободно, напријед у Унију. Па поново Северину испред Биљарде…Само постави једно питање: Гдје је то благостање у Бугарској и Румунији откад уђоше у ЕУ? И у истој Хрватској? Коју је већ напустило више од пола милиона људи, да се никада не врати. А Милову утопију једно 150000. И ја међу њима, па ме слободно упитај што се трсим да вам отварам очи, које су вам широм затворене.
Zato ove hrvatice jure po balkanu da bi dobile pravi kurac jer u njihovoj lijepoj od nacima i velikog uzbudjena nemoze da im se digne dobro dosle
Браво Загор! То му дође једина корист од усташије. Другу не видим.