Piše: Dr Momčilo D. Pejović
Politički portret kao slika lika Mila Đukanovića o njegovoj tri i po decenije dugoj vladavini na državnom tronu Crne Gore bilo kao premijera i(li) kao predsjednika najbolje se ogleda u brojnim tekstovima o njemu i njegovoj vladavini objavljenim u crnogorskoj štampi odnosno medijima, štampanim i(li) elektronskim, koji su izlazili ili nastali u vremenu njegove vladavine (1990 – 2024.) ili preciznije rečeno od početka 90-tih godina 20. vijeka pa sve do njegovog političko-državničkog djelovanja do 2. aprila 2023. godine, kada je na predsjedničkim izborima u drugom krugu politički poražen – doživio debakl od mnogo mlađeg, po godinama, kandidata i naravno obrazovanijeg – školovanijeg gospodina JAKOVA MILATOVIĆA.
Po vokaciji obojica diplomirani ekonomisti i to baš na, istom, Ekonomskom fakultetu u (Titogradu) odnosno Podgorici, ali sa jednom velikom razlikom koja ih nepremostivo dijeli jedan (M. Đukanović) stoji u red među studentima diplomiranim sa prosijekom nešto malo iznad šestice (6), a drugi (mr J. Milatović) stoji u red nagrađivanih i najboljih diplomiranih studenata na tom fakultetu sa prosijekom deset (10).
U V O D
NEKI SU ZABORAVILI, ALI JE OSTALO (ZA)PISANO!
Zbog obima teksta (str. 1-1688) rad je podijeljen na dva dijela (I – II dio).
„Sjedim sam na trotoaru, prebijenu nemam paru, i čitam stare novine, čitam neke stare novine (…). Život moj lumperaj, a jedva s krajem vežem kraj (…) Ja nijesam kao svak, ja ne sanjam kadilak, smuči mi se na to sve, uzmem čitam novineeee, novine”. (Miladin Šobić).
U ogledalu, (p)a šta ono kaže: „Šetajući sa šta(m)pom kroz (pr)oteklo vrijeme“. Autobiografsko djelo „Manje od igre – više od života“, knjiga Momira Bulatovića.
„Dovoljno (potrebno) je samo da vi odete…“, ideolog „nove razvojne filozofije“, zatočenik
„najljepšeg zatvora u svijetu“ Momir Bulatović… slavodobitnik Karadžićevog paljanskog
„Njegoševog ordena“… takozvani savezni premijer…; ”Čovjek je čovjeku ogledalo“!
Akademik Čedo Vuković: “Živjeti – znači griješiti uzduž i poprijeko. Govoriti – znači griješiti dvostruko: prema sebi i drugima. Pisati – znači trostruko griješiti: prema sebi, drugima i svojim nedužnim riječima. A najteže je – potpisati se”,
Izjava Mila Đukanovića: „U mjeri u kojoj je sudbina zajedničke države u rukama Crne Gore ja želim da vam kažem da je ona u sigurnim rukama. Crna Gora i ’91. godine je kazala da želi da živi u zajedničkoj državi ali, nažalost, takav stav Srbije još nijesmo čuli…“!
„Crnogorske finansije su relativno stabilne…“tako rekoše oni u Centralnoj banci Crne Gore sa ministrom finansija Radojem (Žugić), i Milojicom Dakićem. To je bruka šta sve pričaju čelnici partijski na odgovornim fiunkcijama… Crnogorske finansije jesu stabilne ali u svojoj nestabilnosti, svakako da jesu (Crnogorska skupština 29. oktobar 2013. godine, Milojica Dakić, Fabris i ostali „mutavdžići“). Smanjenje javnoga duga, a sve već iduće godine planiraju da se dodatno zaduže šp nekolike stotine miliona više nego u odnosu na prethodnu godinu… I nema rebalansa, gluposti… čudne (su) neke računice i stabilne finansije Crne Gore ove nesmjenjive vlasti…“!?
(NI)KO nema pravo da Crnoj Gori dijeli lekcije o njenim spoljnopolitičkim ciljevima – kazala je Milica Pejanović Đurišić povodom izjave ruskog ministra… o NATO-u (2. decembar 2013. godine) (bila je to nemoćna i dezorjentisana izjava gospođe ministarke vojne…).
Bivši ministri finansija i socijalnog staranja i ekonomskog razvoja Crne Gore Milojko Spajić i Jakov Milatović osnovali su politički pokret „Evropa sad“. Podgorica 27. jun 2022. godine.
Vlast ga je iz penzije ponovo aktivirala u radni odnos, jer ne mogu bez njega… da im održava korupciju!!! Riječ je o Sretenu Radonjiću direktor ASK-a i penzioneru…!
“Sjedi… Tebi, tebi, tebi… Sjedi bitango.“ (premijer Milo Đukanović poslaniku Dritanu Abazoviću, tokom plenarnog zasjedanja Skupštine Crne Gore 21. 11. 2013.)
Da se razumijemo: Evropi treba CG u Uniji i oni neće dići ruke tek tako… vršiće pritiske da naprave ovdje pogodno tlo za sebe i zbog sebe a ne zbog običnog građanina CG… vlast je tu da sluša, a zauzvrat imaju podršku od ,,Evrope,, i držaće ih na vlasti… Evropa podržava sve pokradene izbore, jer im odgovara ovaj poslušni režim… oni ne žele da gataju sa opozicijom… Oni mogu za 24 sata – što se kaže – promijeniti vlast u CG samo da im to odgovara! Ne bojte se vi za vlast, bojte se za nas!
„Ministar (R.) Žugić je Zalepugin ministar koji nema svoje mišljenje, ali odrađuje posao svome premijeru, jer mu nikada ne protivrječi već je uvijek u skladu sa mišljenjem Premijera, koji ionako sve zna.“ (M. D. Pejović)
AB revolucija 1989.godine; „nebeski narod“; „nebeska nacija“; „od stoprocentnih Crnogoraca do 200 procentni poput premijera Z. Krivokapića“…;
1996. godine Liberalni savez na čelu sa liderom stranke Slavkom Perovićem inicirao koaliciju pod nazivom „Narodna sloga“;
Skupština Crne Gore – Parlament, na sjednici od, četvrtak, 07. jula 2011. godine, u 13,27, reagovanje dr Miška Vukovića, poslanika, rekao je, parafraziram, da je gajio iluzije u jugoslovensku zajednicu (SFRJ), kao i o 1918. godini…, i on je jedan od onih koji su se po stare dane „otrijeznili i oslobodili se zabluda i iluzije“! Na vrijeme nema šta!? To sve govori o onima poput N. Kilibarde koji je prvi počeo da se „oslobađa zabluda“ iz istorije i(li) crnogorske prošlosti…!
Predrag Drecun je bio, pored ostalih brojnih zaduženja i funkcija po zadatku političkom naravno, i predsjednik Šahovskog saveza Crne Gore pa je krajem novembra mjeseca 2012. godine podnio ostavku i na taj položaj, jer vjerovatno nije imao neku veliku beneficiju. Šah nije Banka odnosno upravni odbori gdje se dobro plaća podoban politički rad… !
Pridruživanje Evropskoj uniji; Lukšić na Cetinju; Ministarka nauke ostvarila je zapažene rezultate u ključivanjem u evropske forume… (izjava Lukšića povodom predloga CANU Đurovića da se ministarka smijeni) Cetinje 02. decembar 2011. godine… ;
Radoje Žugić, gostujući u TVCG emisiji „Crveni telefon” uveče 31. 08. 2016. godine, izjavio je da je “NATO Polisa osiguranja za održivo ekonomsko stanje u Crnoj Gori više nego što je to garant bezbjednosti…”! Njemu to nije ni malo čudno niti (ne)logično! (komentar: M. D. Pejović).
KONCEPT ZA NOVI TEKST… VAŽNO!!!
Ima li igdje na ovom svijetu bijelom kao što ima u našoj Crnoj Gori (ka)da ministri (u)tvrde: da se inflacija znatno smanjuje odnosno najmanja je u regionu; da je ekonomija crnogorska najrazvijenija u regionu, kako nam potvrdi njen bivši i sada već otišli predsjednik M. Đukanović tokom konferencije za medije održane na Cetinju povodom svoga odlaska sa predsjedničke funkcije; da je turista svakim danom sve više i sezona turistička je sve bolja, uspješnija i berićetnija barem što se novčanih prihoda tiče u odnosu na najbolje protekle godine po sezoni; da nam je sve više nezaposlenih na Zavodu za zapošljavanje a godišnje zaposle barem tako zvanično kažu, po par hiljada nezaposlenih, da svakim danom rastu zahtjevi za radnom snagom; da broj stanovnika u državi stalno raste, i sve više je punoljetnih građana na izborima dok natalitet stanovništa u državi je u stalnom padu; da je sve veći broj milionera a sve više osiromašenih građana; da se standard građana sveo na minimum egzistencije; da cijene vrtoglavo rastu i da se živi sve teže i teže; da je riječ o „prividu” da se teško živi odnosno živi se onako kako zbore ministri i tačka, jer „građani vole da (pre)uveličavaju i da se stalno žale“; da ni ministrima (ni)je lako jer po cijeli dan rade i putuju po Evropi ili idu u Ameriku pa se ne žale na sopstveni (ne)uredan život iako imaju solidan standard, jer sve im je plaćeno pa ne moraju da troše mjesečna primanja na režijske troškove koje imaju u porodici; da tehnička vlada i dalje radi a zakoni u Skupštini se gomilaju pa se čeka na „novu Vladu” koja će sve to odjednom riješiti; da Ustavni sud nije funkcionalan iako ima šest sudija koji donose odluke a koje se nikoga ne tiču odnosno onako su saopštene bez ikakve zakonske snage, slobodnim stilom pravne pouke se saopštavaju; da narod jedne države je u zoni siromaštva a ministri i parlamentarci žive na visokoj nozi…, i tako dalje… samo u Crnoj Gori ima toga ima pregršt?!
… “Nema vječne vlasti samo je Crna Gora vječna… Crna Gora je ponovo na strateškoj raskrsnici… sa koje je moguće i naprijed u Evropu i natrag u pogubni balkanski nacionalizam… ponovo su na probi i mir i stabilnost, multietnički sklad, građanski model države i evropski sistem vrijednosti… zna to Milo Đukanović ponajbolje u njegove tri i po decenije „demo(no)kratske vladavine“…!
– Poslanik sam u parlamentu Crne Gore, a direktor ZZZ do 1. marta 2012. U dogovoru sa Predsjedništvom i predsjednikom partije odlučiću koju ću funkciju pokrivati u narednom periodu. Takođe, bio sam predsjednik borda Ulcinjske rivijere. U parlamentu član sam Odbora za ekonomiju, budžet i finansije, Odbora za rad, zdravstvo i socijalnu politiku, član Komisije za kontrolu praćenja procesa privatizacije. Izabran sam za člana opštinskog odbora DPS-a Podgorice, a prije nekoliko dana i za koordinatora Nacionalnog ogranka crnogorskih parlamentaraca za borbu protiv korupcije – kaže u intervjuu Pobjedi direktor Zavoda za zapošljavanje Zoran Jelić…, (da li su tu nabrojane sve funkcije?).
Povodom obilježavanja dana Prijestonice, 13. novembra na Cetinju, pred punom salom u Vladinom domu gradonačelnik Cetinja A. Bogdanović, između ostalog reče, i obeća, da će u idućoj godini: “početi izgradnja modernog igrališta Lovećen(ovog), kao i još objekata od značaja za turizam i razvoj Cetinja Prijestonice… Samo da ne bude gradnja kao sa tunelom i žičarom i ostalim obećanjima ove vlasti “mladih, lijepih i pametnih”, preseljenje ikone Filermose u cetinjsku pećinu… i tako dalje…, Možda Nova džada, kružni tok oko autobuske stanice, Dom staraca, Dom penzionera i tako dalje…, pomoćna igrališta za djecu i vrtići, (Na toj sjednici zapazih i Predraga Drecuna, samo ne znam u kojem je svojstvu bio, da li je tražio pare ili je uzvikivao Drp system, ili je bio samo nijemi posmatrač… (RTVCG, vijesti u 15, 30)! Izgradnja modernog fudbalskog igrališta Lovćen na Cetinju (13. nov. 2013. godine časova)…!
Na svečanoj promociji DPS-a Premijer Milo Đukanović u svom govoru u Petnjici, 12. novembra 2013. godine, iz koje Crna Gora izlazi iz RECESIJE”, a samo do prije mjesec dva optuživao je tu istu globalnu recesiju da je kriva za sve neostvarene a obećane objekte i projekte, puteve, hidrocentrale, ekonomiju crnogorsku, inflaciju, opadanje društvenog proizvoda, zamrzavanje plata i penzija i tako dalje. Samo da ne bude i to da se radi o promotivnim izbornim izjavama koje niko ozbiljan ne uzima za kritiku. (RTVCG, 12. nov.2013., vijesti u 19,30 časova).
Politički glumci i(li) jun(a)ci; Glumci u politici junci u glumci; ZA(B)LUDNE RADNJE; E TA TE VALJA, PROFESORE!
„Ali, pranje prošlosti je uzaludan posao… ,,Ostaju tragovi“! Nekad je naš trojac na vlasti bio: TITO, RANKOVIĆ i ĐILAS, a danas su: MILO, FIĆO I SVETO!
Narodna sloga osnovana 1996. godine (krajem jula mjeseca) u koalicija između Narodne stranke i Liberalnog saveza Crne Gore. To je politički savez. Oprečna su gledanja te dvije stranke u koaliciji na državni status Crne Gore, nacionalne i crkvene odnose Crnogoraca i još neka pitanja iz politčkih odnosa. „Kada smo Slavko Perovic i ja potpiali Sporazum o koaliciji, prećutno smo prešli preko nekih stvari…“, rekao je N. Kilibarda…;
– Narodna sloga-koalicija Narodne stranke Novaka Kilibarde i Liberalnog saveza Crne Gore Slavka Perovića formirana je 1996. godine –
„… autokefalna CPC je „obnovljena“ na Lučindan, 31. oktobra 1993. godine na „Crnogorskom saboru“ na Cetinju, a za prvog crkvenog poglavara izabran je Antonije Abramović, tadašnji klirik Ruske pravoslavne crkve u Kanadi (Toronto)“.
„Aprila 1992. rat se proširio i na Bosnu i Hercegovinu. U njemu će žrtve, zločini, izbjeglice, višegodišnja opsada i uništavanje gradova, postati novi izazov za inertnu međunarodnu zajednicu“.
Osnivač i dugogodišnji lider Narodne stranke Novak Kilibarda istupio je iz ove partije 16.05.2000. godine, saznaju Vijesti.
Novak Kilibarda: „kad se veliki hatovi čivtaju, jadno magare dobije kopito u nos“…
Izjava Mila Đukanovića, o Jevremu Brkoviću – „Svaki pametan Crnogorac i svaki pošten čovjek u ovoj zemlji sa prezirom pominje ime izdajnika Jevrema Brkovića, koji je iz lične sujete izdao svoj narod i sada daje antijugoslovenske izjave po Zagrebu, dok ustaše, ponovo kao 1941. godine, krvave svoje kame na nemoćnim srpskim civilima“.;
Izjava Mila Đukanovića 90-tih godina XX vijeka „…Milošević je nešto najbolje što se moglo desiti Jugoslaviji u ovom trenutku, kada povampirene fašističke snage pokušavaju da unište sve ono što je stvoreno od 1945. godine do sada. Ponosam sam da u svim istorijskim trenucima mogu da budem rame uz rame sa njim u odbrani tekovina revolucije…“!
Nova srpska demokratija, je stranka koja je nastala transformacijom stranke Srpske liste, nova stranka u 2009. godini u januaru mjesecu sa Andrijom Mandićem i Goranom Danilovićem, a osnivanje još jedne stranke priprema i bivši član Grupe za promjene, odnosno Pokreta za promjene, Goran Batrićević, o toj stranci biće, takođe, krajem mjeseca januara. Dakle, stranke se usitnjavaju a opozicioni blok tako još više slabi i na taj način koalicija na vlasti raščišćava teren i praktično djelovanje opozicije svedeno je na puko verbalno djelovanje bez ikavoga efekta, na praktičnom i formalnom polanu.
Takođe, vrše se pripreme za osnivanje nove stranke; „Stranka penzionera i invalida“ u periodu januara i februara 2009. godine. Radimo! Danas mnogo, sjutra još više…
DAN, dnevna novina počela da izlazi iz štampe 1999. godine… nedjelja, 26. decembar 1999. godine,… svečano obilježena godina izlaženja „DAN“-a,…Vladislav Ašanim, glavni i odgovorni uerednik ДАН-a…;
Rješenje o radnoj obavezi dr Momčilo D. Pejović, Podgorica, 29. 03. 1999. godine, Istorijski institut… ovakve odluke od onih na vlasti su smiješne,… radna obaveza (!?) a već sam bio godinama, na neodrđeno vrijeme, u radnoj obavezi službeno(j)…, naravno, povodom NATO bombardovanja…;
IZVODI IZ ŠTAMPE 1989-2023.
Pobjeda, nedjelja, 5. decembar 1993. godine, str. 9, Pitanje Dr Momčila D. Pejovića… upućeno rektoru Univerziteta dr Božidaru Nikoliću… Istorijski institut nekada samostalna naučna ustanova a sada …krajnje pojednostavljeno konkretno pitanje bilo bi, kakav je Vaš stav o tome kakve su mogućnosti da najodgovornijim faktorima ukažete na ozbiljnost stanja u toj ustanovi, i konačno, utičete da se Istrorijski institut postavi na svoje noge… odgovor Dr B. Nikolića: Istorijski institut kao svi drugi instituti biće raspravljeni, odnosno njihov status riješen, u okviru mreže naučno-istraživačkih institucija koja se još radi. Mjesto Istorijskog instituta biće, ili u okviru Univerziteta, ili će on biti oragnizovan na neki drugi način koji će mu omogućiti da najbolje obavlja svoju funkciju. Niko ne koči rješenje problema Istorijskog instituta, već je jedan razlog kašnjenja činjenica da mreža naučnoistraživaćčkih institucija još nije gotova… Moje lično mišljenje je da je Istorijski institut Crnoj Gori potreban. Tražiću da se ubrza rješavanje njegovog statusa i kroz njegovo organizaciono ustrojstvo, ali i da se nađe odgovarajuće kadrovsko rješenje za direktora Istorijskog instituta“…;
Pobjeda, 1. jun 1993. godine, Dobrica Ćosić razriješen dušnosti predsjednika SR Jugoslavije,…
Novak Kilibarda nagovijestio je da će govoriti do ponoći, računajući da je to rok kad prestaje redovno proljećnje zasijedanje, … braneći pokušavao je u svome govoru da odbrani Ćosića kao ličnost i velikog pisca, ali je o njemu kao političaru imao i primjedbi…;
Izvodi – ispisi iz štampe (štampani i elektronski mediji) dati su hronološkim redom!*
Šta su pričali i zagovarali, ne bi tako davno, dobro nam je znano kako i šta su (u)činili! Podsjetimo građane i ujedno sve one koji su bili u vlasti i(li) opoziciji gdje su danas, šta su činili i kako su se politički (s)lizali za režimom Mila Đukanovića! A bili su nekada njegovi ljuti politički (ne)prijatelji! Teško je za povjerovati svima o njima šta su sve (u)činili kako bi uspješno politički brodili da bi danas na sve zaboravili, i čak na svu sopstvenu prošlost u kojoj su doboko, a neki do grla ili čak preko, bili lično u političkom blatu i tako o(p)stali!
Imaće (ne)ko što da čita i ujedno da se (pri)sjeća, ako je zaboravio na izjave tokom svoje bogate političke i državničke karijere! Milo Đukanović, sedmostruki premijer i dvostruki mandatar predsjednika države Crne Gore, drugi po redu „počasni predsjednik“ odmah iza Filipa Vujanovića, „dvometrica“ Nokova, počevši od one sa samoga početka svoje premijerske fukcije kad je bio ljuti politički protivnik književnika Jevreme Brkovića, sa nadaleko poznatom izjavom: „Svaki pametan Crnogorac i pošten čovjek u ovoj zemlji s prezirom spominje ime izdajnika Jevrema Brkovića koji je iz osobne sujete izdao svoj narod i sada daje antijugoslavenske izjave po Zagrebu dok ustaše ponovo kao ’41. krvave svoje kame na nemoćnim srpskim civilima“! Da bi, kasnije, tom istom književniku Jevremu Brkoviću svojom rođendanskom čestitkom za 80. rođendan sve politički (p)olizao, jer politički interes je prevladao njegov ego: „Malo je zemalja koje imaju tako velike i značajne pisce, koji su za života obezbijedili trajno mjesto u istoriji svoga naroda i tako obogatili njenu književnu i kulturnu riznicu. Uz to, angažovanih stvaralaca kao što ste Vi, prvo u borbi za mir i međunacionalnu toleranciju u procesu raspada Jugoslavije, a zatim ne posustajući od prvog dana u teškoj bici za obnovu crnogorske države, poštujući dosljedno tekovine antifašističke revolucije“! (Reče, ostalo je zapisano i, naravno, zapamćeno)!
Prvu su deceniju 21. vijeka obilježili politički događaji u vezi borbe za „priznavanje nezavisnosti Crne Gore“ odnosno borba za „vraćanje“ nezavisne crnogorske državnosti, refernednum 2006. godine kada je Crna Gora „(po)vratila svoju državnu nezavisnost“!
U drugoj deceniji toga istog vijeka nekolika su važna ili značajna politička događaja koja su imala za cilj da održe Mila Đukanovića na vlast i produže njegovu vladavinu odnosno dikatorski režim! Nastavak procesa za dobijanje kandidature za Evropsku Uniju i, tobože, borba da se priključi toj evropskoj zajednici država!? Uporedo sa tim tekao je proces priključenja Sjevernoatlantskoj alijansi odnosno NATO-u, što je uslijedilo 2017. godine, a samo godinu dana prije toga drugu polovinu druge decenije 21. vijeka obilježio je događaj odnosno politička farsa montiranog sudskog procesa poznat kao „džavni udar“ 2016. godine i, naravno, sudski proces učesnicima toga montiranog događaja koji se nije desio, a zatim je uslijedio sudski epilog a „teroristi“ odnosno zavjerenici su optuženi na višegodišnje zatvorske kazne, mada će slijed daljih političkih zbivanja ili „Litije“ potpuno promijeniti političku crnogorsku scenu i zbaciti sa vlasti trodecenijski režim Mila Đukanovića na kasnijim parlamentarnim izborima 30. avgusta 2020. i predsjedničkim izborima 2. aprila 2023. godine konačno poslati ga u političku penziju.
„Novo doba“ političkoga života, dakle, teče od pobjedničkih parlamentarnih izbora 30. avgusta 2020. godine i izborom novoga predsjednika države Jakova Milatovića, na predsjedničkim izborima kada je Milo Đukanović potpuno poražen, a njegov politički temelj zvani stranka D(R)PS-ovaca doživjela politički sunovrat! Naravno da ne treba zaboraviti da su trodecenijsku vladavinu odnosno dikaturu Mila Đukanovića obilježile mnogobrojne afere koje nijesu dobile sudski epilog, kao što su: Avala, Zavala, Limenka, Prva Banka, Telekom, Snimak, Abu Dabi fond i tako dalje… Od svih navedenih posebna je priča Prve banke ili pomoć države od 44 miliona eura, uplata 1 miliona eura da se pokriju 11 miliona eura u vrijeme ministra finansija Igora Lukšića, a zatim afera Telekom, Snimak, slučaj Svetozara Marovića i njegovo liječenje u Beogradu, kao i bjegstvo bankara i profesora dr Duška Kneževića u London, i svideo snimak Koverte sa „glavnim glumcem“ u partijskoj ulozi Migom Stijepovićem, Tu su i afere „Pandora papers“, „Ničija kuća“ direktno poezane za predsjednika države Crne Gore Mila Đukanovića, i njegovog sina Blaža, i još mnogo afera koje se posebno tiču sudskih institucija i Uprave policije odnosno Ministarstva unutrašnjih poslova, i tome slično, a koje čekaju da jednoga dana nadležne sudske instance pokrenu sa mrtve tačke istražne radnje i pozovu prozvane na odgovornost.
Blizu trideset političkih afera temeljno pokrivaju troipo decenijsku vladavinu sedmostrukog premijera i dvostrukog predsjedničkog mandatara, koji sada uživa u svojstvu „počasnoga predsjednika“ države Crne Gore!
A šta danas mogu reći, na sve ono što smo im izdvojili iz mnogih medija, brojni članovi „najmoćnijeg i najbrojnijeg” nekadašnjega političkoga stada D(r)PS-ovaca i najistaknutiji njihovi stranački funkcioneri, poslanici i sadašnji opozicioni aktivisti i djelatnici? Neka čitaju i neka opovrgnu ono što su „emancipatorski, proevropski, demokratski, ekološki, građanistički, suverenistički, patriot-komitski” činili pune tri decenije, a ovih dana pozivaju na radikalan otpor čak zabranjujući rad parlamenta i onemogućavajući redovno održavanje Skupštine Crne Gore, ili ako „neko ima namjeru ili dođe do hapšenja” njihovoga bivšeg stranačkog lidera, sedmostrukog premijera i predsjednika države u dvostrukom mandatu, a sada „počasnog predsjednika” države Crne Gore!
Biće zanimljivo čitati izvode ispisa iz štampe u kojoj su objavljivali svoje izjave, političke stavove, „naučno-političke reference“, hvalospjeve, kritičke opservacije i tome slično! Činili su sve to zarad sopstvenog interesa da se uhljebe i stvore materijalno bogatstvo na koje će zaboraviti građani ove napaćene države odnosno provizorija od države Crne Gore u periodu od početka posljednje decenije 20. vijeka pa sve do sredine treće decenije 21. vijeka! Tada je režim Mila Đukanovića sišao sa vlasti odnosno politički potopljen i otišao u opozicone poslaničke klupe, mada se donekle ili čak dobrim dijelom održavaju bolje reći isplivavaju njegovi politički repovi i otpaci, koji se još uvijek nalaze na (po)visokim državnim funkcijama u brojnim institucijama u Crnoj Gori.
Za ne(po)vjerovati je, da kada se čitaju izvodi brojnih ispisa iz štampa u datom periodu od tri i po decenije, kako je moguće da su građani te napaćene i gotovo potpuno opljačkane ekonomije nekako živjeli i preživjeli a oglodani su do koske, prezaduženi u privatnim bankama koje su tu samo da ih još više ekonomski potope, gotovo 80 odsto ukupnog broja građana, naravno zahvaljujući dobrim dijelom političkih stranaka koje su kao koalicija i sa onima danas na vlasti!
Bolna je istina, iako veoma smiješna i politički nevjerovatna, da su oni „najljući politički neprijatelji“, bilo kao stranka ili pojedinci u stranačkim organizacijama, prešli gotovo listom u politički tabor kod onoga koga su nazivali kriminalcem i lopovom odnosno „Sedmakom Čobaninom“ i postali dio njegovoga političkoga stada i(li) članovi stranke D(r)RPS-ovaca!
Čitajte i uvjerite se odnosno provjerite, vi koji još živite u zemlji čuda i čudesa gdje je i nemoguće veoma i prosto rečeno moguće, podrazumijeva(lo) se bez iznenađenja!
Da li smo tada znali ko su, od kuda su, šta žele i hoće? Da li su njihove namjere bile iskrene ili samo pragmatične, interesne, koristoljubive i karijerne? A danas gdje su, šta rade, kako žive, šta zagovaraju, koju politiku vode, kojoj političkoj stranci pripadaju?
Mnogi od njih su na sva zvona javno obznanjivali da se politikom više neće baviti, da bi samo poslije par godina ponovo prišli političkim partijama u kojima su pomagali kako kažu svojim iskustvom političkim, radnim, stručnim i profitnim!
Da (nj)ih podsjetimo, ako su zaboravili, na ona vremena i one riječi kada i šta su pričali, zagovarali i činili, jer danas oni pričaju, predu i raspredaju neku novu priču koja im ide samo u novčanik odnosno na tekući žiro-račun!
Da li su zaboravili na svoje rane političke početke i dječije igre političke, mada su bili punoljetni, a neki od njih u zreloj ili poodmakloj životnoj dobi?
Da li bi oni koji su izgovarali i zagovarali tadašnju političku ideju i stranački program, pa i ličnu karijeru sada se odrekli svega ili bi samo zanijemili pred onim što su izjavljilvali?
A što ćemo da činimo sa izjavama koje su davali oni koji su bili preletači i mijenjali političke košulje, poput kameleona koji se sakriva da bi zgrabio plijen?
Možda bi sada htjeli voditi drugačiju politiku, samo kada bi se mogli povratiti na svoje prethodne godine mladosti sa iskustvom iz bivšega njihovoga političkoga života?
I danas, poslije toliko godina, kad čitam(o) navedene izjave naših državnika i političkih lidera jeza sve nas hvata, trnci probadaju razum i logiku, i nikako da shvate svu silinu raspirivanja mržnje koju su širili u tadašnjoj državi SFRJ, kao “monolitnoj bratskoj zajednici”!
Neko bi se morao (za)stidjeti ako obraza ima i, naravno, tražiti oproštaj za učinjena zvjerstva u (ne)postojećem građanskom ratu i zvjerstvima koja su činjena tokom toga rata na cijelom području – terotoriju zahvaćenom građanskim ratnim razaranjima! A na odgovornost da li su spremni prihvatiti poziv ili će I na to redati odgovor da su bili u zabludi?
Slika i prilika svega što su činili od početaka njihovog bavljenja politikom ili biznisom do današnjih dana jesu njihove izjave koje su ih ogolile do koske!
Vama, koji ste “ostavili politiku”, sada preostaje da čitate, u dokolici, svoje političke izjave, moralisanja, podmetanja, obećanja, dogovaranja, obmane, prevare i laži sa uživanjem u mirovini sa dobrim primanjima, penzijama državnim i (ne)zasluženim uz nagrade za “kulturni napredak ili uzdignuća” koja ste svojim neradom uveća(va)li…!
Kakvu poruku moralnih vrijednosti ovoga novoga 21. vijeka donosi ili preporučuje državna tužiteljka da “kriminalci imaju svoj moral“ i obični građani i ostali moraju da se ugledaju na taj moral i uzmu ga kao primjere svih pozitivnih vrijednosti sa kojima će živjeti u jednoj „ekološkoj, prosperitetnoj, nezavisnoj, evropskoj i evroatlantskoj“ državi Crnoj Gori u kojoj „kriminalci imaju svoj moral“ sa kojim ona nema ama baš nikakvih problema već upravo želi na njega skrenuti pažnja ostalim građanima koji nijesu s one strane zakona…! Bože me sačuvaj morala kriminalaca koji takve kriminalne radnje rade a mi se divimo tome kriminalu i još nam državna tužiteljka svlavnodobitno ukazuje na takav moral i vrijednosti sa kojima „idemo u Evropu“?! (…) Kriminalci imaju svoj moral – šta treba da znači ili kako shvatiti izjavu državne tužiteljke Crne Gore, Ranke Čarapić, koju je dala u Skupštini Crne Gore? Dakle, u parlamentu sve nas u Crnoj Gori treba upitati koja je poruka ove tužiteljke, jedine koja drma sudstvom crnogorskim i odlučuje o sudbinama onih koji su (bez)grešni odnosno onih koji su se oglušili o zakone postojeće krivične i sve ostale postojeće u Crnoj Gori nezavisnoj, uspravnoj nadasve, ekološkoj, turističkoj, prosperitetnoj, tranzicionoj, proevropskoj, transatlantskoj, sa „najvećim bruto dohotkom“ u regionu nekadašnje SFR Jugoslavije, zemlji odnosno „državi koja je sa najmanjim procentom korupcije“ državnih frunkcionera i tako dalje i tome slično?!
Da li nam takva izjava godi i daje nam podstrek da radimo nezakonite radnje samo ako nam bude ona sudila odnosno naši (ne)formirani predmeti budu u njenom domenu a mi, naravno, budemo neko i nešto kao državni funkcioneri ili prijatelji, kumovi, braća i rođaci premijera Crne Gore ili predsjednika države pa i njihovih potpredsjednika? Samo je nedostajalo da državna tužiteljka elaborira sve vrijednosti morala kriminalaca i „njihovih moralnih normi“ kada pristupaju nekom kriminalnom djelu i sa kojim se predstavljaju crnogorskoj i svjetskoj javnosti!
Naravno da, iako sa izvjesnim zakašnjenjem, se javljam i reagujem na izjavu sudije R. Ćarapić, državne tužiteljke da moral sa kojim raspolažu kriminalci a na koji nam ukazuje državna tužiteljka u parlamentu crnogorskome. Imajući u obzir njene parametre sa kojima želi sve nas obične i lojalne građane Crne Gore koji se nijesu ogriješili o pozitivne zakonske propise sada da konačno odahnemo i počnemo i mi primjenjivati kriterije „moralnih vrijednosti kriminalaca“ na koje treba ova država da se ugleda pa da obični smrtnici imaju moral današnjih kriminalaca odnosno onih koji se nijesu oglušili o zakon bolje reći imaju kriminalni dosije, a koji je bio dostupan državnoj tužiteljki koja nije našla u kriminalnim radnjama njihovim ništa što bi ih teretilo da su se oglušili o zakon krivični, koji u Crnoj Gori postoji samo za one koji nemaju „moral kriminalaca“ koji danas Crnom Gorom haraju!?
Funkcija državnoga tužioca je izgleda samo u službi kriminalaca koji imaju moral koji utvrđuje državni tužilac, jer u njihovim radnjama kriminalnim nije našla nijedan elementa koji bi ih mogao teretiti po službenoj dužnosti odnosno staviti im na teret neko njihovo učinjeno kriminalno djelo! Pa hajdemo sada svi zajedno i kriminalci sa moralom i građani bez takvoga morala koji je imanentan samo kriminalcima da širimo poštenje, moral, iskrenost i moralne norme nove Montenegrinske nezavisne države odnosno Crne Gore!
Da li bismo mogli biti sigurni da nas državni tužilac neće staviti pod krivične sankcije niti uzeti u postupak, jer nam ne može naći ništa što je mimo morala sa kojim raspolažu kriminalci? Da je bilo vremena odnosno da je predsjedavajući parlamentom dozvolio državnom tužiocu da elaborira moral kriminalaca koji je vjerovatno na visokom stepenu moralnih vrijednosti današnje „proevropske Crne Gore“ i tranzicione onda bi se neko od parlamentaraca iz vlasti dosjetio da predloži amandman sa kojim bi smo uveli kao normu svih vrijednosti ili princip „kodeks(a) morala kriminalaca koji hodaju današnjom Crnom Gorom, a državni tužilac ne nalazi ništa što bi im se moglo staviti na teret i dovesti ih k poznaniju prava odnosno podvesti pod krivično zakonodavstvo „nezavine“ mlade proevropske države Crne Gore! To su prave i moralne kategorije sa kojima raspolažu samo kriminalci koji se sasvim sigurno osjećaju u Crnoj Gori koja nije sigurna kuća samo onima koji nemaju moral današnjih kriminalaca, jer im upravo državni tužilac nema što naći i staviti na teret! Oni imaju svoj moral koji ona ili neko u vlasti visoko cijeni i sa tim uzima reference na osnovu kojih se sve mjeri u Crnoj Gori, sada nezavisnoj!?
A šta će na sve to reći ono što možemo pročitati iz obilne dokumentacije EUROPOLA čije izvode i tekstvove čima poslednjih par godina u kojima sve bruji imenom i prezimenom od kriminalaca koji su spremni da pomognu onu bivšu vlast i njihovoga vođu „Sedmaka Čobanina“? Dakle, organizovanog kriminala nema, a kriminalci koji imaju svoj moral visoko se vrednuju u današnjem političkom i društvenom sistemu prokapitalističke države Crne Gore sa republikanskim uređenjem i visokim moralnim vrijednostima novoga milenija, koji će biti parametar i na osnovu kojega će se sve vrednovati u sistemu jedne ekološke, uspravne, proevropske, transatlantske države Crne Gore. Sa srećom novi moral i vrijednosti koje nam kriminalci daju za primjer a potvrđuje niko drugi do državni tužilac Crne Gore, jer ne zaboravite da „kriminalci imaju svoj moral“!? Drugim riječima, znači ugledajte se na njih dragi građani i nećete imati sukoba za pozitivnim zakonskim propisima, jer taj isti državni tužilac neće vam staviti na teret ništa što nije u skladu sa moralom današnjih kriminalaca u Crnoj Gori, i naravno da će kriminalci to visoko cijeniti i uzeti u obzir da je sve u okviru zakona koji su u rukama jednoga državnoga tužioca koji radi „zakonito“, a to niko da (o)spori.
Ako nam je crnogorsko društvo ostavilo ovo u nasljeđe kao moral, koji imaju današnji kriminalci ili uopšte moral kriminalaca za ove tri i po decenije tranzicije i ekološke države, vjerovatno da treba danas da se nove generacije odgajaju na tome moralu i neće biti u sukobu sa moralnim vrijednostima sistema a posebno zakona koji važe u državi Crnoj Gori naravno everopskoj i NATO-vskoj. Sve će biti podređeno moralu kriminalaca koji znaju da cijene rad državnoga tužioca upravo iz razloga što taj tužilac visoki državni funkcioner ne nalazi nikakve kriminalne radnje u djelima tih kriminalaca samo zbog činjenice, jer „oni imaju svoj moral- kriminalci imaju svoj moral“!?
Zar je to poruka jednog visokog državnog funkcionera sudije koji nam sugeriše izjavom da građani treba da se ugledaju na kriminalce koji „imaju svoj moral“ i da na osnovu toga morala kojega ne posjeduju građani, obični niti lojalni, grade dalje odnose društvene, političke, kulturne, ekonomske i tako dalje, a sigurni su da neće biti od državnoga tužioca uznemiravani jer je on svjestan njihovoga morala koji je, ipak, na cijeni u današnjem društvu crnogorskom?
Šta tu ima kriminalno, jer sve počiva na moralu sa kojim raspolažu kriminalci? Naravno da treba raditi na tome da državni tužilac ima mogućnost da upotpuni moralne vrijednosti sa kojima raspolažu kriminalci i to bude parametar novog krivičnog zakonika crnogorskoga? Organizovanoga kriminala, na osnovu datih vrijednosti sa kojima kriminalci raspolažu, ne može dakle biti posebno ne u državnim organima i organizovanoga već samo onoga koji nije u skladu sa moralom kriminalaca!? Sjetimo se samo izjave tadašnjega premijera Duška Markovića kako u Crnoj Gori „nema kriminala“ odnosno ima ali u mnogo manjoj mjeri nego u regionu!?
Sve je u okvirima i procentima nezabrinjavajućim kako u regionu ili susjedstvu ni manje ni više, naprotiv mi smo uzor svima i svemu i najbolji smo u regionu pa za to posjedujemo sve potvrde, sertifikate i visokih državnih zvničnika evropskih i raznih asocijacija, kao i fondacija koje nam dodjeljuju brojne medalje za naš ukupni prosperitet, red i poredak, bilo gradonačelniku, predsjedniku države, predsjedniku vlade i ostalim visokim državnim i partijskim funkcionerima današnje ekološke, najstarije države, najmlađe, sa najmalobrojnijim brojem stanovnika jedne buduće države članice Evropske Unije! Naravno, u tome svemu ne zaboravite visokoga i velikoga, „ravnopravnoga partnera“ u NATO snagama bilo u Avganistanu, Siriji, Somaliji, i moguće Aziji!
Crna Gora udovoljava Evropskoj zajednici ali ne i svojim građanima, jer se dodvorava evropljanima a za građane ne haje, odnosno oni nju ne interesuju, jer kako tako građani su tu i neće nigdje po(bje)ći iz Crne Gore izuzev nekoliko nezanimljivih pojedinaca, jer to je njihova sudbina da žive pod vlašću političke elite iz vremena „rata za mira“.
„Mladi, lijepi i (još) pametni“ vladaju Crnom Gorom ovih trideset i nekoliko ljeta pride ali sada mnogo bogatiji, politički učeniji i pismeniji, a mnogi su se dohvatili i doktorata u poznim godinama, zlu ne trebalo da se smjeste na nekom od privatnih fakulteta koje su otvorili oni koji su dobro profitirali od tranzicije koju su spoveli i njihove siromašne platice na funkcijama ministara, narodnih poslanika, direktora i tako redom, funkcija koje su imali zahvaljujući političkoj strukturi mijenjanju političkih košulja! Na tom putu mnogo im je pomogao i Karl Bilt, koji smatra da imamo dobru „perspektivu“ da postanemo punopravna članica Evropske Unije“, pa makar se to (ne) desilo (n)i 2030. godine!
Ministar inostranih poslova Crne Gore Milan Roćen imao je priliku da se u Krakovu susretne i sastane sa brojnim članovima i kolegama Evrope iz susjedstva i regiona, čak je znao da podsjeti Bila Klintona na dato obećanje premijeru M. Đukanoviću, da će posjetiti Crnu Goru na što mu je ovaj odgovorio „da to ima u planu i da nije zaboravio što je obećao“ (Vijesti, ponedjeljak, 5. jun 2010. godine, str. 2)
Tako kažu oni iz Evropske Unije koji ocjenjuju naš rad i stopu kriminala! A šta kaže visoki predastavnik Evropske unije po pitanju životnog standarda građana Crne Gore? Ako jedan sudija na visokoj državničkoj i političkoj funkciji ima trostruko veću platu od doktora nauka, naučnoga radnika onda današnje crnogorsko društvo je u ozbiljnoj krizi ne samo materijalnoj već i duhovnoj i krizi moralnih vrijednosti!
Naravno da na sopstvenom primjeru mogu da tvrdim da sudije ne zaslužuju takvu platu i ni po kojem osnovu, iako dijele pravdu shodno političkim prilikama onih na vlasti i njihovim gledanjima na društvene odnose u Crnoj Gori koje kreiraju po svojim željama i prohtjevima, kao i što odlučuju o tome ko su podobni građani, lojalni i nepodobni. (Lični dohodak koji sa primao mjesečno nije prelazio cifru od 850,00 eura, i to sa 35 godina radnoga staža, a sudije bilo kojega ranga imaju t(akv)u platu i to onu početnu, sa preostalim beneficijama i naravno obaveznim ćutanjem! Da li moralni kodeks sudija odgovara moralnom kodeksu političke elite pa se on na osnovu toga i vrednuje kroz mjesečna primanja u vidu povećanja ličinih dohodaka? Da li državnog tužioca brine takvo stanje u naučnim krugovima, branši, pitanje je koje traži odgovor?
Šta reći o brojnim planovima za njihovu viziju svijetle budućnosti Crne Gore, kao na primjer „Master plan za razvoj turizma do 2020. godine“ i ostale brojne projekte počev od projekta Ekološke države i proglašenja Crne Gore za ekološku državu prvu u svijetu?
A gdje smo danas, samo tri decenije kasnije, sa „ekologijom i ekološkom državom“ Crnom Goro? Njima je važno bilo da su „prvi u svijetu“ u svemu pa i u tome, projekti zelene jabuke, zelenog društva, zdravog i poštenog društva, pokreta zelenih i sve što ste mogli da proglas(it)e zelenim! Ipak, nije im se u trodecenijskom periodu ništa zazelenjelo, naprotiv, već požutjelo bolje reći pocrnjelo kao u poznu jesen, niti je što zrijevalo, već se sasušilo, jer suša i suviše dugo traje kao u pustinji pa su projekti i brojne reforme završile onako kako su i započele na verbalnom nivou i svakodnevnom ponavljanju i ubjeđivanju građana da idemo putem demokratije i reformi! Daleko su bili i ostali da ostvare „Master plan“ projektovan da „do ili za“ 2020. godinu kojim predviđaju da će od turizma prihodovati 2 milijarde eura!
Kroz izjave brojnih stranačkih lidera i njihovij članova progovorićemo o dešavanjima i društveno-političkom, ekonomskom i kulturnom stanju u Crnoj Gori u prethodne tri i po decenije odnosno od početka posljednje decenije pa sve do sticanja nezavisnosti- referenduma 2006. godine, i u drugom dijelu navedenih ispisa od 2006. godine do 2024. godine! Navedeni koncept teksta za bitnijom sadržinom kraćih izvoda iz ispisa iz brojne štampa tadašnjega trodecenijskog vremena mnogo će jasnije odslikavati i upravo dati dokaz o onome šta su činili oni koji su došli na vlast sa ulice rušeći komunistički režim, a stvarajući od države svoj lični i privatni feud!
Metamorfoza ukupne zvanične državne politike, političkih izjava i političkih (p)lutanja jedne generacije „mladih, (s)lijepih i (još) pametnih“, koji nam dođoše sa ulice, najbolje se ogleda u kreiranju društveno-političkog ambijenta tadašnje Crne Gore počevši sa
„Mitingom gladnih“ u Nikšiću 1989. godine, preko ideološke potkovice Svetovog „Rat(a) za mir“ do „Mir je pobijedio rat“, i kasnije njegovog priznanja da je bio na čelu kriminalne organizacije zbog čega je i bio pravosnažno osuđen, ali je uspio da izdejstvuje neophodno liječenje u Beogradu i tamo ostane već sedam godina, a do kada veliko je pitanja i da li će se ikada vratiti iz „bolničkog izbjeglištva“, pa tako sve to potraja samo pune tri i po decenije!
Suzdržavali smo se od ličnih autorskih primjedbi i komentara najviše što smo mogli, izuzev u svega desetak slučajeva! Uvodni dio završićemo naslovom iz veoma poznate i gledane emisije,: „NE MOŽE DA ŠKODI“, u kojoj glavnu ulogu ima poznati jugoslovenski glumac Milan Gutović, na PINK televiziji. A da li će koristiti, vjerujemo svakako!
Imperativ ovoga vremena je biti slijepo poslušan kao naš bivši direktor jedne naučne ustanove. Ima ličnih razloga da to bude, jer treba riješiti jednom stambene potrebe iz Beograda u Podgoricu, a to mu je i obećano ali ne valjda na račun onih koji u toj naučnoj ustanovi radi više od tri decenije.
Možemo pričati što god hoćemo ali jedan Jevrem Brković je bio potreban ovakvom vremenu i ovoj vlasti i opoziciji, jer se dosta toga o njegovu glavu obijalo od onih koji ga sada podržavaju a bili su mu ljuti protivnici i čak zabranjivali njegov povratak u Crnu Goru. Da li je još uvijek ona Filipova potjernica na snazi ili je na snazi ona zabrana o povratku u Crnu Goru? A tu je i njegova porodica koja je takođe propatila zajedno sa njim, tako da će biti vremena kada će im on vratiti sve milo za drago, a vraća li im već vraća i to debelo da ne mogu ga pojesti iz nekoliko puta, nego ga slatko srkaju, piju na iskap što više da popiju misleći da će ih jednom ostaviti. On, za svoga života, ta i takva vremena nije ni zaobravio i on se znao i umio braniti i napadati tako da ovo što sam rekao više ima kao argument protiv ovih koji su na vlasti o njihovim zabludama i rabotama koje su ovih petnaest godina činili na prostorima Crne Gore i dalje posebno iz vremena „rata za mir“. To se ne zaboravlja i ne treba nego ima da im se spočitava, jer su nebrojeni građani dovedeni do ruba egzistencije zaslugom „mladih, (s)lijepih i (još) pametnih“, kako su se nekada znali hvaliti i dičiti. Došlo je bilo Jevremovih pet minuta koje je on znao iskoristiti bez bojazni da ga je na to trebalo podsjećati pa im je (uz)vratio a sigurno je da toga u njegovim mnogotomnim književnim djelima ima i to je znlački učinio. „Zlo se trpi zbog straha gorega“!
Politika i nauku su u dijametralnoj suprotnosti u jednoj naučnoj ustanovi, barem onako kako je vi kao direktor treba da sprovodite, sem iz ličnih razloga što je prihvatate onako kako vam drugu naređuju. Ništa lično sa moje strane prema vama nemam niti je upućeno, već vas pokušavam sagledati kao čovjeka i direktora jedne naučne ustanove koja mora egzistirati, a trebali ste kao direktor jedne ugledne nekad naučne ustanove da se barem nekad zapitate sami pred sobom kuda se tako ide te se urušava sve ono što je vrijedno u toj ustanovi?!
Milo Đukanović bio je na Cetinju nakon ustoličenja vladike Joanikija (05. 09. 2021. godine)
Vlada Crne Gore obezbedila je nasilnu intronizaciju mitropolita Joanikija, protivno volji ogromne većine građana Cetinja i značajnog broja građana Crne Gore, ocenio je predsednik Crne Gore Milo Đukanović, navodeći da je u pitanju Pirova pobeda.
„Danas smo na Cetinju svedočili velikoj sramoti SPC i Vlade Crne Gore, sramoti nezapamćenoj u dugoj istoriji crnogorske države i jednako tako u istoriji ukupnog pravoslavlja. Brutalnom zloupotrebom državnih resursa, pre svega vojske i policije i potpuno neprimerenom upotrebom sile protiv mirno okupljenih građana u crnogorskoj prestonici, Vlada Crne Gore je obezbedila nasilnu intronizaciju mitropolita Joanikija, dakle, protivno volji ogromne većine građana Cetinja i značajnog broja građana Crne Gore. Samo čovek bez dostojanstva bi, sebi dozvolio da na takav način „helikopterskim desantom na crnogorsku prestonicu“ i pod zaštitom pancirskih ćebadi bude uveden u Cetinjski manastir i da na taj način osramoti tron Svetog Petra Cetinjskog.
„Cetinje je još jednom bilo na visini zadatka, kao i mnogo puta u istoriji Crne Gore. Mirno
okupljeni građani Cetinja su na odlučan i odgovoran način štitili čast i dostojanstvo svog grada i svoje države. O tome najbolje svedoči da bez obzira na značajne provokacije koje su trpjeli, okupljeni građani sebi nisu dozvolili nijednog trenutka da ugroze mir i stabilnost prijestonice i Crne Gore, i da ugroze život i zdravlje bilo kog od okupljenih građana uključujući i pripadnike organa bezbednosti Crne Gore. Pirova je ovo pobeda Vlade, koja i dalje besprizorno služi velikodržavnim interesima i SPC kao udarnoj pesnici velikosrpskog nacionalizma protiv Crne Gore. Prije bi se moglo kazati da je ovo kraj poštovanja kojeg je SPC do sada uživala i u crnogorskoj prestonici i u našoj državi. Tako su i zvona koja su se mogla čuti nakon intronizacije i koja su trebala biti zvona u čast novog mitropolita SPC na Cetinju, zapravo prije bila zvona upokojenja misiji SPC i cetinjske mitropolije u crnogorskom prijestonom gradu“, zaključio je Đukanović…;
Dolazak M. Đukanovića na Cetinje od stotinak okupljenih protestanata ili nezadovoljnika popraćen je uzvicima ne tako burnim i dugim: E viva, e viva Montenegro! Za Crnu Goru. Milo… svoju izjavu uspio je na relaksiran način saopštiti podižući ruke doduše ne visočije ili iznad od svoga pojasa – kajiša ili pantalodržca… Ovim boravkom na Cetinju pokušavam da doprinesem smirivanju tenzija. Dakle, ja ovdje nijesam kao neko ko staje na bilo koju stranu i konfrontira se sa nekom drugom stranom, ja sam predsjednik svih građana Crne Gore i svojim dolaskom na mjesto podignutih tenzija, na mjesto gdje su se očigledno uskomešale strasti ne bez razloga, pokušavam da doprinesem da ostvarimo svoje ciljeve na jedan primjeren način! Dakle, da zaštitimo državu, a s druge strane da ne učinimo bilo kakav pogrešan korak zbog čega bi Crna Gora dugoročno ispaštala. Ovo nije pitanje intronizacije mitriopolita SPC, ovo je samo jedan od događaja u nizu kojim država Srbija i SPC kao instrument velikosrpskog nacionalizma pokušava da ponizi i pokušava da prisvoji Crnu Goru! Naravno, prema tome, svako ko je nacionalno odgovoran pojedinac ima logičan otpor. Rekao bih da je opet najlogičnije, da se taj otpor najstrastvenije ispoljava upravo u ovom gradu, upravo u ovoj Prijestonici, i to moramo svi razumjeti. Moramo razumjeti da se to ne može ovdje napraviti na silu … a ovaj čin da se izmjesti iz ovog grada ovaj otpor ispoljava u ovom gradu. Dakle, moramo razumjeti da se ne može to učiniti na silu kao instrument velikosrpskog nacionalizma… moramo razumjeti da se to ovdje ne može sprovesti na silu … Šta će se desiti, ako se sjutra mitropolit bude ustoličen na Cetinju? Ne vjerujem da će se to desiti … nijesam sklon da razmatram teorijske mogućnosti… treba da se vratimo pokušaju da dođemo do rješenja statusa Pravoslavne crkve u Crnoj Gori…;
Da li je to bio govor, koji se nije mogao izbjeći niti smio odbiti, jednog bivšeg predsjednika “iz
glave cijel(og)a naroda” ili samo iz glava onih njegovih slugu koji su ga uzdigli previše visoko samo da bi spašavali svoje materijalno blago koje su stekli pljačkajući građane Crne Gore tokom tri i po decenije vladavine (Mi)love?
I na samome kraju ovoga našega uvoda u nekoliko rečenica, reći ću da je poslije političkog poraza “nepobjedive i nesmjenjive” partije na vlasti zvane DPS na parlamentarnim izborima od 30. avgusta 2020. godine, došlo do izvjesnih promjena! Izlaskom iz troipodecenijskog tunela u kojemu su bili i kako tako živjeli ili preživljavali građani Crne Gore, stisnuti i pritisnuti da rade po kriterijima partije na vlasti “najbrojnijeg i njjačeg” političkoga stada D(r)PS-ovaca i pod režimom Mila Đukanovića, kojemu su sve državne institucije bile podređene i pod njegovom kontrolom, dok je organizovani kriminal u državi cvjetao i ujedno pomagao da se najuži krug porodica iz njegovoga miljea i naravno on i članovi njegove uže i šire porodice enormno (o)bogate, a s druge strane više od dvije trećine građana bude doveden na granicu egzistencijalnog minimuma, uslijedio je politički bljesak svjetlosti koji donekle vratio građanima nadu u život i bolje sjutra, posebno poslije predsjedničkih izbora od 2. aprila 2023. godine, na kojima je Milo Đukanović politički deklasiran od mnogo mlađeg predsjedničkog kandidata u drugom krugu od gospodina mr JAKOVA MILATOVIĆA.
PROMJENE…!? Svi očekuju velike promjene, a da li će ih biti i kojom brzinom će uslijediti veliko je pitanje. Promjene, promjene … još nijesu uslijedile barem ne one koje bi značajno promijenile ukupni društeno-politiki, privredni, kultrni, prosvjetni, zdravstveni i sveukupni život svim građanima u Crnoj Gori, a koja očekuje da bude sledeća članica EU…, makar to bilo 2030. godine, koju neko davno proročki naznači graničnom godinom da bi to moglo uslijediti. Kako ukupne stvari idu, poslije svega sto se izdešavalo i ta godina je pod velikim znakom pitanja!
(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrikama „Drugi pišu“ i „Kolumne“ nisu nužno i stavovi redakcije portala „Borba“)
