Tramp: Rješenje za rat u Ukrajini sve bliže, signal promjene zapadne strategije?
Izjava američkog predsjednika Donalda Trampa da je rješenje za rat u Ukrajini „sve bliže“ mogla bi da predstavlja prvi signal ozbiljnije promjene zapadne strategije prema najvećem oružanom sukobu u Evropi od Drugog svjetskog rata.
„Mislim da će biti riješeno. Mislim da smo sve bliže“, poručio je Tramp novinarima, naglasivši da su i on i potpredsjednik Vens direktno uključeni u napore za okončanje rata.
Iako iz Bijele kuće nisu saopšteni konkretni detalji eventualnog mirovnog plana, sama činjenica da Tramp sve češće koristi rječnik „dogovora“, a ne „pobjede“, govori da Vašington možda ulazi u novu fazu pristupa ukrajinskoj krizi.
Od strategije iscrpljivanja do strategije zamrzavanja?
Tokom prethodnih godina zapadna politika bila je zasnovana na ideji da se Rusija vojno, ekonomski i politički iscrpi dugotrajnim ratom. Međutim, poslije više od tri godine sukoba, postaje sve jasnije da nijedna strana ne može lako do odlučujuće pobjede.
Ukrajina trpi ogromne ljudske i infrastrukturne gubitke, dok Rusija, uprkos sankcijama, nije doživjela kolaps koji je Zapad očekivao. Naprotiv, Moskva je uspjela da prilagodi ekonomiju ratnim uslovima i održi stabilnost fronta.
Upravo zato Trampova izjava djeluje kao priprema javnosti za mogućnost kompromisnog rješenja — odnosno za scenario u kojem rat ne bi bio završen jasnom pobjedom jedne strane, već nekom vrstom zamrznutog konflikta.
Amerika ulazi u fazu „kontrolisanog izlaza“?
Tramp dobro razumije da američko društvo pokazuje sve veći zamor od ukrajinskog rata. Ogromni troškovi vojne pomoći, unutrašnje ekonomske teme i rastuća kriza na više globalnih frontova primoravaju Vašington da preispita dosadašnju strategiju.
Pored Ukrajine, Sjedinjene Države su duboko uključene i u krizu na Bliskom istoku, rastu tenzije sa Kinom oko Tajvana, a sve više analitičara u Vašingtonu upozorava da Amerika više nema kapacitet za neograničeno finansiranje dugih ratova.
Zbog toga Tramp sada pokušava da se predstavi kao lider koji može da „zatvori“ veliki globalni konflikt i preusmjeri američku energiju na unutrašnje probleme i strateško nadmetanje sa Pekingom.
Šta bi Moskva mogla da prihvati?
Za Kremlj je ključno pitanje da li bi eventualni dogovor podrazumijevao priznavanje faktičkog stanja na terenu. Moskva već dugo signalizira da želi bezbjednosne garancije, neutralnost Ukrajine i priznavanje novih teritorijalnih realnosti.
S druge strane, Kijev formalno i dalje insistira na potpunom povratku svih teritorija, uključujući Krim, ali je sve više signala da zapadni saveznici više ne vjeruju da je takav scenario realan u kratkom roku.
Upravo tu leži suština Trampove poruke — on možda priprema teren za politički bolan kompromis koji bi obje strane mogle da predstave kao „djelimičnu pobjedu“.
Vensova uloga nije slučajna
Tramp je posebno naglasio ulogu Džej Di Vensa, što nije bez značaja. Vens pripada struji američkih konzervativaca koja već duže vrijeme traži ograničenje američke pomoći Ukrajini i fokusiranje na američke nacionalne interese.
Njegovo uključivanje u mirovne inicijative šalje poruku da nova američka administracija želi da se distancira od politike beskonačne eskalacije i otvori prostor za pregovore.
Da li je mir zaista blizu?
Iako Tramp govori optimistično, realnost na terenu ostaje daleko složenija. Ni Moskva ni Kijev još ne pokazuju spremnost za velike ustupke, a rat je postao i pitanje političkog opstanka obje vlasti.
Ipak, sve češće pominjanje „rješenja“, „dogovora“ i „pregovora“ u američkom političkom vrhu pokazuje da Zapad postepeno prelazi iz faze vojne strategije u fazu traženja političkog izlaza.
Trampova izjava zato možda nije najava skorog mira, ali jeste signal da Vašington više ne govori isključivo jezikom rata — već sve više jezikom kontrolisanog okončanja sukoba.
(Politika)
