Tragom inicijative za saslušanje: Ako Duško Marković pobjegne od Anketnog odbora ona je on saučesnik u zataškavanju zoličina!

Parlamentarna istraga u Crnoj Gori, fokusirana na slučajeve političkog nasilja, nezakonitih hapšenja i sumnjivih likvidacija tokom prethodnih decenija, ulazi u ključnu fazu. Anketni odbor, formiran sa ciljem da utvrdi činjenice o bezbjednosno-političkim događajima iz prošlosti, suočen je s pitanjem koje ima duboke institucionalne i moralne implikacije: hoće li bivši premijer Duško Marković svjedočiti?

Marković, koji je više od decenije bio visoki funkcioner bezbjednosnog sektora – uključujući i poziciju direktora Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB), a kasnije i premijer – nesumnjivo posjeduje saznanja relevantna za rad Anketnog odbora. Kao neko ko je bio na vrhu bezbjednosne piramide, on ne samo da je imao pristup povjerljivim informacijama, već je učestvovao u kreiranju i sprovođenju politike u tom sektoru. Ako se u javnosti govori o tzv. „dubokoj državi“, onda se upravo kroz ovakve svjedoke kao što je Marković ona može ili demistifikovati – ili potvrditi.

Zakon i Poslovnik Skupštine Crne Gore ne ostavljaju prostor za selektivnost. Prema članu koji reguliše rad Anketnih odbora, svi bivši i sadašnji državni funkcioneri – bez izuzetka – obavezni su da se odazovu pozivu odbora, daju izjave i dostave dokumentaciju kojom raspolažu. U suprotnom, postavlja se pitanje: šta se krije?

Izbjegavanje svjedočenja pred Anketnim odborom ne može se tumačiti kao puki lični izbor. U kontekstu gdje je istraga povezana sa smrtnim ishodima i ozbiljnim zloupotrebama službenih ovlašćenja, odbijanje saradnje može se interpretirati kao prikrivanje istine. Time bi i Duško Marković, koji se često predstavljao kao garant stabilnosti i institucionalne odgovornosti, došao u poziciju da bude viđen kao saučesnik u sistematskom zataškavanju.

Važno je istaći da ovdje nije riječ samo o političkom naslijeđu jedne partije, već o širem pitanju – da li je Crna Gora spremna da raskrsti s praksama netransparentnosti, političke represije i zloupotreba službi bezbjednosti. Ako odbor ne dobije iskaz od ključnih aktera poput Markovića, cijeli proces može izgubiti na kredibilitetu. A ako iskaz bude dat, javnost bi mogla konačno dobiti odgovore o događajima koji su decenijama ostajali u tami.

U tom smislu, odluka Duška Markovića da li će svjedočiti ili ne – mnogo je više od formalnosti. Ona je test političke zrelosti, institucionalne hrabrosti i lične savjesti. Ako je Crna Gora stvarno na putu ka punoj vladavini prava, istina ne smije imati imunitet.