Muzički kritičar Ilko Čulić komentarisao je koncert Marka Perkovića Tompsona, koji bi sjutra na zagrebačkom Hipodromu trebalo da održi koncert pred gotovo pola miliona ljudi.
Čulić smatra da je ključna prekretnica u Tompsonovoj karijeri bio upravo izlazak trećeg albuma „Geni kameni“ iz 1996. godine.
Prema njegovim riječima, tek tada Tompson dobija jasnu muzičku i ideološku artikulaciju, a sve što je prethodilo tome bilo je traženje izraza bez jasnog identiteta:
„On prije toga nije imao neku ozbiljnu karijeru. Imao je ‘Bojnu Čavoglave’ kao ratnu pjesmu, naravno, koja je odigrala svoju ulogu u ratu“, podsjetio je Čulić, prenosi N1.
„Geni kameni su proustaška pjesma“
„Prva dva albuma manje-više je producirao Tonči Huljić i ne treba vam objašnjavati šta to znači. I to je bio nekakav čudan miks huljićevštine i arhaičnog probosanskog hard roka na početku. I to nikako nije išlo zajedno.“
Povratak se dogodio s trećim albumom.
„Pojavio se taj treći album ‘Geni kameni’, koji je zapravo ključ njegove karijere… Ninčević je napisao ‘Gene kamene’. I ta pjesma je proustaška ili kriptoustaška, kako god hoćete, ali ne možete odvojiti tu pjesmu od ustaške ideje.“
„Od deset najvećih koncerata u Hrvatskoj, osam je Tompsonovih“
Pjesma je, kaže, tehnički oblikovana za prostore za mase.
„To je prva pjesma konstruisana tako da se može ‘dignuti’ na stadion. Ako uzmete rif od AC/DC-a, jasno je da radite nešto što će krenuti prema stadionskom rocku.“
„Od deset najvećih koncerata u Hrvatskoj domaćih muzičara, osam je njegovih. I kad saberete tih osam koncerata, to sve zajedno daje 450 hiljada ljudi. Ništa se nije desilo preko noći. To je akumulirani kapital iz procesa koji traje 30 godina.“
„Ne možete slučajno doći na ovaj nivo u maloj zemlji“
Za Čulića, Tompsonov uspjeh nije slučajan.
„Tu je sve smišljeno. Vi ne možete slučajno doći na ovaj nivo da se u ovako maloj zemlji okupi pola miliona ljudi. U Brazilu se ne skupi slučajno pola miliona ljudi.
„A ono što mene počinje zanimati jeste – ko upravlja Tompsonom? Jer to ne znam. Produkcijski to radi njegov menadžment. To vidimo i pratimo uživo. Ali ko je strateg? To nije menadžer, to je strateg.“
„Mafija se bavi cajkama, HDZ to nije radio na taj način, ostaje Crkva“
Čulić vjeruje da ovakva operacija nije moguća bez institucionalne podrške, pa i katoličke crkve.
„Mi imamo u državi tri ozbiljne organizacije koje uopšte ulaze u igru da to odrade. HDZ, Crkva i mafija. Mafija se bavi cajkama, dakle oni nisu. HDZ to nikad nije radio na taj način… Ostaje Crkva.“
„Projekcija se zove Hodočasnik. Skup očigledno ima elemente vjerskog okupljanja. Je li to nekakav kleronacionalizam s primjesama klerofašizma? U svakom slučaju, ono što je novost – takav skup vodi laik, ne sveštenik. A sveštenici daju podršku.“
„Obilježavanje 80 godina Blajburga – kad ne može u Austriji, može doma“
Koncerti više nisu samo muzički događaji, upozorava Čulić.
„U ovom idejno-političkom sektoru su stvari prilično jasne. Oni dolaze tamo da proglase pobjedu. Pobijedili su. On i njegovi istomišljenici dolaze proglasiti pobjedu nad svim neistomišljenicima. Uz to i odloženo obilježavanje 80 godina Blajburga… Jer se ne može slaviti u Austriji, pa može doma.
Mislim da je muzika u njegovom slučaju prilično nebitna stvar. To mogu biti tamburaši. Ako su dobro producirani, biće sličan efekat. Mislim da se tu isključivo radi o percepciji njegove lirike i epike. On ima pjesme raznih tipova. Ima nekoliko kriptoustaških pjesama – najmanje pet ili šest. Ima pjesme tvrdog vjerskog sadržaja. Ima i duhovne pjesme.“
„Simbolika krsta i mača je inkvizicija“
Čulić se posebno osvrnuo na vizuelni i simbolički aspekt:
„Čim spojite krst i mač – nemam ništa protiv krsta. Ali krst i mač zajedno – ja to vidim kao inkviziciju. Nije slučajno odabrano. Ali mene zanima ko je odabrao tu simboliku.
Ovo što mi gledamo je totalno čudan fenomen nekoga ko doma funkcioniše kao nacionalni junak. Ako sve prođe kako su zamislili, on će možda preksjutra biti nacionalni lider. Ali kad pređe granicu, on postaje nacionalna sramota. Zabranjen je u Njemačkoj, Holandiji, Švajcarskoj, Austriji, Sloveniji. Po broju zabranjenih koncerata u Evropi, on je drugi. Prvi je jamajčanski pjevač Sizzla Kalonji“, zaključio je Čulić.
Eto postoji zemlja u Evropskoj uniji čiji narod ne voli nijedan drugi. NIsu samo Srbi u pitanju, tu su i Bosanci, Ѕlovenci, Mađari, Romi itd. Да ли има миграната у Хрватској не??? Е Pa ovaj oevač i njegovi hodočasnici niti veruju u Boga niti su hrišćani. Hrvati su katolička sekta. Na sreću ovo im je labudova pesma.