PIŠE: SIBIN
Dva dječaći sjede za plastičnim stolom uz neasfaltiranu džadu negdje na primorju I prodaju sokove u plastičnim čašama. U pitanju je jeftini Jupi za trenutno rashlađenje.
Nema sumnje u to da su braća, uzrasta ispod deset godina.
Podne je, I žega, nesnosna, pustinjska, bez daška vjetra.
Niotkud, u tek pazarenom, crnom, blindiranom, mačističkom, batmobilu, eto ti ga Mickey, politički Brut Zdravku Krivokapiću.
Spušta se tamno, neprobojno staklo, braća ministra finansija nude čašom soka, da bi ih on zajebantski upitao: A je li, jeste li se – fiskalizovali?
Dječaći su zbunjeni, postiđeni, naročito onaj sa ispruženom čašom soka koja je za, u njegovim očima, bogatog čovjeka kao skroman poklon besplatna.
Čuje se smijeh, spušta se staklo, automobil iza sebe ostavlja podignutu prašinu I dva mala brata, za stolom, sa sokovima koje prodaju po čaši, a koju je Mickey, iako besplatna za njega, na irodovski način odbio, još je ismijavajući.
Kakav moraš biti čovjek da bi uvrijedio dijete?
