Slučaj koji je izazvao reakcije širom Crne Gore ne samo zbog toga što se pokušava omogućiti prolaz kroz privatno dvorište porodične kuće, već i zbog brojnih pitanja o poslovanju Mladena Milaševića, čovjeka koji je karijeru započeo preprodajom ribe, a danas je vlasnik dva hotela u Čanju.
U Čanju se već mjesecima vodi jedan od najkontroverznijih imovinsko-pravnih sporova na crnogorskom primorju, u kojem se na jednoj strani nalaze biznismen Mladen Milašević, zajedno sa Markom Zecom, Brankom Stanišićem i Vasom Stanišićem, dok je na drugoj strani porodica Radonjić, koja više od 25 godina koristi parcelu na kojoj je nedavno uklonjena njihova privatna ograda.
Upravo ta parcela, iako nikada nije predstavljala dio bilo kakvog javnog puta niti u katastru postoji ikakvo upisano pravo prolaza koje bi omogućilo tužiocima da koriste parcelu Radonjića, postala je ključna meta zahtjevima tužilaca, predvođenih Mladenom Milaševićem, koji tvrde da imaju pravo prolaza.
U javnosti se već dugo postavlja pitanje zašto je upravo njihova parcela postala ključna za prolaz do hotela „Apart house Family“ koji je izgradio Milašević. Ostali tužioci imaju nasljeđenu imovinu koja se ne graniči sa Radonjićima i nijesu bili zainteresovani za prolaz sve dok nijesu izgradili apartmane, te su ohrabreni Milaševićem podnijeli zajedničku tužbu, iako zvanično postoje dva sopstvena prilazna puta.
Slučaj je izazvao reakcije širom Crne Gore ne samo zbog toga što se pokušava omogućiti prolaz kroz privatno dvorište porodične kuće, već i zbog brojnih pitanja o poslovanju Mladena Milaševića, čovjeka koji je karijeru započeo preprodajom ribe, a danas je vlasnik dva hotela u Čanju, poslovnih prostora u Baru, velikih zemljišta na više lokacija i više objekata u Valdanosu i Kruču.
U isto vrijeme, dio tih objekata, prema dostupnoj dokumentaciji, nema validne građevinske ni upotrebne dozvole, ali nesmetano radi godinama. Cjelokupna ova imovina, kako saznajemo, nije nasledna, već stečena „prodajom ribe“.
Upravo zato redakcija je Mladenu Milaševiću uputila više setova pitanja, među kojima su ključna ona o legalnosti izgradnje njegovih hotela, izvorima finansiranja višespratnih objekata, poreskoj urednosti i priključcima na komunalnu infrastrukturu. Posebna pažnja u upućenim pitanjima odnosila se na informaciju da je jedan od hotela izgrađen bez građevinske dozvole, kao i na to kako je moguće da objekat takvih dimenzija funkcioniše kao turistički kapacitet bez upotrebne dozvole.
U pitanjima investitoru Milaševiću posebno je istaknuto i to da je do njegovih hotela, tokom same izgradnje, građevinski materijal dopreman postojećim putevima koje posjeduje, ali da se tek kada je turistički promet porastao pojavila potreba da se obezbijedi kraći prolaz – upravo preko privatne parcele Radonjića, koja se nalazi na oko 150 metara od plaže, dok su investitorovi putevi duži za samo 50 metara.
Pri tome, sva tri tužioca već imaju asfaltiran put koji predstavlja jedini zakonom priznati pristup njihovim objektima, što znači da tužioci ne mogu dobiti pravo službenosti prolaza preko tuđe privatne parcele, jer se pravo službenosti ne može zasnivati kada postoji adekvatan sopstveni pristup.
Milašević je na sve ovo odgovorio kratkim dopisom u kome je negirao sve navode, osim činjenice da je suvlasnik dijela zemljišta, pozivajući se na apsolutnost prava susvojine. Preostala pitanja, uključujući ona o porijeklu imovine, legalnosti objekata, poslovanju i navodima o falsifikovanim potpisima građana na peticiji koju je podnio sudu, ocijenio je kao „besmislice“ i na njih nije dostavio odgovor.
U okviru istraživanja redakcija je uputila pitanja i sudiji Veri Femić, koja je donijela rješenje o privremenoj mjeri kojim se nalaže uklanjanje ograde sa privatne parcele i omogućava prolaz investitoru. Sudiji je postavljeno pitanje na osnovu kojih konkretnih dokaza je zaključeno da postoji hitnost i opasnost od nenadoknadive štete, s obzirom na to da tužioci imaju dva svoja pristupna puta, kao i zašto nije sprovedeno vještačenje niti provjereno postojanje ili nedostatak prava službenosti u katastru.
Sudiju je redakcija pitala i zašto u postupku nije uzet u obzir nalaz Komunalne policije iz avgusta 2021. godine, kojim je utvrđeno da predmetni prolaz nikada nije bio javni put, i kako se donosi odluka kojom se faktički rješava suština spora prije pravosnažne presude.
Sudija Femić je u kratkom odgovoru navela da, pozivajući se na Etički kodeks sudija, ne može davati informacije o predmetu koji je u toku, ali je istakla da su sve odluke donijete nepristrasno i na osnovu sprovedenih dokaza. Na dodatna pojašnjenja koja su potom dostavljena – nije odgovorila.
Pitanja su upućena i predsjednici Osnovnog suda u Baru Tamari Spasojević, u kojima je zatraženo objašnjenje kako se vrši nadzor nad predmetima u kojima privremena mjera praktično odlučuje o suštini spora, kao i da li su provjeravani navodi o pritiscima, peticijama i potencijalno falsifikovanim potpisima građana. Predsjednica suda je odgovorila da je izvršila uvid u spise predmeta i da je utvrdila da sudija Femić postupa „blagovremeno, uredno i zakonito“. Na pitanja o unutrašnjim kontrolama, kriterijumima hitnosti, tretmanu dokaza i zaštiti privatne svojine – dodatnih odgovora nije bilo.
Ostaje, međutim, pitanje kako je moguće da se privremenom mjerom uklanja ograda sa dvorišta čiji su suvlasnici upravo Radonjići, dok nijedan od tužilaca nema uknjiženo pravo službenosti prolaza niti dokaz da je sporni prostor ikada bio javni put. Uz to, Komunalna policija je 2021. godine nedvosmisleno utvrdila da put kroz parcelu Radonjića nije javni put, ali taj nalaz nije bio odlučujući u sudskom postupku.
U javnosti se sve češće postavlja pitanje da li je ekspanzivno poslovno širenje Mladena Milaševića od ribarnice do milionske imovine moglo uticati na lokalne institucije i pravosuđe. Tim prije što su pojedini građani spremni da svoj iskaz o falsifikovanju njihovih potpisa ovjere kod notara i proslede sudu s obzirom na to da svi potpisnici peticije žive van Crne Gore, što dodatno dovodi u pitanje legitimitet postupka koji je sproveden u korist tužilaca.
Uprkos višestrukim obraćanjima i dostavljenoj dokumentaciji, mnoga pitanja i dalje ostaju bez odgovora, posebno ona koja se odnose na legalnost investitorovih objekata, nesrazmjeru između poslovne djelatnosti i stečene imovine, kao i na okolnosti pod kojima je donijeta privremena mjera koja je direktno zadirala u privatno vlasništvo.
(Republika.rs)

Ima li iko kome je posao da pita navodne biznismene samo jedno jedino pitanje, a to je kad se nešto veliko gradi ili kupi,ODAKLE VAM NOVAC!!!!
AKO IMAJU FIRME,KOLIKO SU IM FIRME OSTVARILE DOBITI I KOLIKO SU PLATILI OBAVEZE KA BUDŽETU!?
TRAG NOVCA SVE REŠAVA!!!!
Svi u Bar znaju ko je mladi “ribar” i koliko je ribe napecao za ovoliku imperiju ( i nije samo dva hotela, no mnogo vise. Ovdje je problem barski sud koji radi po nalogu mladog “ ribara” i njemu slicnih! Jad i tuga!
Ne dao Bog da imate posla sa barskim sudom! Sve se primjenjuje osim zakona.
Rad sudova u gradu pod Rumijom i ostatku CG treba i mora biti bolje organizovan.
Ko poznaje porodicu Milašević iz Bara, zna da se radi o vrijednim i radnim ljudima koje je čast imati u gradu kao primjer!