PIŠE: SIBIN

Ćutuk kakav sam, u svoje pero, vo vremje ono, za ispit sam – zagrijavao stolicu – i po nedelju dana. I? Šta da vam kažem,

trud se nije uvijek isplatio. No, završnih i to čudo zvano fakultet da bih potom završio na birou rada.

Nije loše na birou rada: čekaš da te pozovu kako bi ti rekli da još pričekaš pa će te opet pozvati, i tako, od poziva do poziva prođu godine, CV ti prazan, ti sjediš kući i baviš se – naukom čekanja.

Jer, jbg, nema svako takvu sreću pa da mu majka ima prolaz kod Majke hrabrosti a.k.a. Vesne Medenice, koja je na šefovom faksu Suzaninoj kćerki završavala jednim pozivom tri ispita!

Dejvid Bouvi negdje reče: da bi uspio, moraš znati svakoga, od sekretarice do predsjednika. Umreženi svijet nalaže da si umrežen; poznanstva su uvijek stvar moći, kontakti su kapital koji rešava stvari, naročito ako imaš prolaz ka onima koji su visoko pozicionirani u hijerarhiji moći.

Zamisli da imaš tu čast pa te majka hrabrosti, dakle, Vesna Medenica pozove da – teferičite.

Inače, nije zgoreg znati još nešto: moćnici se iza fasade javnosti ponašaju vrlo prosto/vulgarno, svoj nedodirljiv status u društvu pokazuju tako što psuju, svakog sa omalovažavanjem spomenu, njihov prljav put ka vrhu rezultat je toga što na ljude potom gledaju kao na robu, i to iznošenu kojoj je istekao rok trajanja. Tako da: teferičenje je opuštanje uz sprdnju koja se svodi na „jebavanje četničke majke“, i sređivanje drugih procesa od kojih će se imati velika korist, trenutna i dugoročna.

Teferičilo se ovdje i na mnogo većem nivou od onoga kojeg su pokrivale jedna Vesna i Suzana, i pravo rečeno, teferluk je prava riječ koja savršeno opisuje vladavinu DPS-a, najveće pošasti u modernijoj istoriji Crne Gore.

 

Tagovi